Agrokoru je među više od 12 tisuća prijava tražbina pristiglo i oko 1100 njih iz državnog aparata u najširem smislu.
Općine, gradovi, država, državne tvrtke, komunalne tvrtke s lokalne razine prijavili su više od 700 milijuna kuna tražbina. Kada bi se u to uključile i tražbine Croatia Banke, HPB-a i HBOR-a, na popisu bi bilo više od milijardu kuna.
Općina Darda u problemima
Porezna uprava i Carina, odnosno središnja država prijavila je oko 217 milijuna kuna za poreze, doprinose, pa čak i za carinske namete i trošarine. U Agrokoru su već kazali da imaju oko 197 milijuna kuna tražbina iz državnog sektora, međutim to može biti djelomično točno jedino ako su računali isključivo na potraživanja Porezne uprave. U najužem se sustavu ističe i potraživanje Fonda za energetsku učinkovitost koji je prijavio čak 72,6 milijuna kuna tražbina, a Agrokor mu ih je priznao u cijelosti. Riječ je o fondu koji je dio opće države i njegovi se rezultati uračunavaju u deficit konsolidirane države. Ipak, puno je zanimljivije da je čak 107 lokalnih jedinica prijavilo tražbine prema Agrokoru. Među njima je svaki drugi grad u Hrvatskoj, odnosno 62 grada i oko 45 općina. Najveći dio Agrokorovih tvrtki ima sjedište u Zagrebu, u njemu je i središte, pa je nekako i logično da su potraživanja Zagreba najveća. Tako je Agrokor Zagrebu dužan 30,8 milijuna kuna, ali je posredno dužan upravi i kroz komunalni holding. Dužan je, naime, više od 90 milijuna kuna samom Zagrebačkom holdingu, a potom još 4,5 milijuna kuna Vodoopskrbi i odvodnji te devet milijuna kuna Gradskoj plinari. Tu je i manji dug Čistoći te GSKG-u, ali razvidno je da Zagrebu i njegovim tvrtkama duguje više od 130 milijuna kuna. Gradovi Dubrovnik i Zadar također su jako izloženi krizi u Agrokoru jer od koncerna potražuju oko 7,2 milijuna kuna, odnosno oko 1,6 milijuna kuna. Ostali gradovi u svojim proračunima imaju manje stavke potraživanja od koncerna koje su niže od milijun kuna, ali zato je nekoliko općina u Hrvatskoj koje imaju višemilijunska potraživanja prema Agrokoru. Općina Darda, u kojoj je i sjedište Belja, prijavila je tražbine od 9,3 milijuna kuna. Kako je cjelogodišnji proračun Darde iznosio 47 milijuna kuna, ovaj je iznos čak 20 posto prihoda općine koja bez uspješnog Belja nema uspješnu budućnost. Općina Trpinja ima druga najveća potraživanja prema Agrokoru među općinama pa tako potražuje 2,7 milijuna kuna. Na njezinu se području nalazi farma svinja u koju je Agrokor krajem 2011. uložio više od 55 milijuna kuna.
Dugovi sindikatima
Općina koja je prijavila uvjerljivo najniže tražbine prema Agrokoru je Općina Kneževi Vinogradi koja potražuje 21,06 kuna od koncerna, što je groteska u situaciji u kojoj se izvanredna uprava suočava s 58 milijardi kuna tražbina s jedne strane, a s druge velike tvrtke razmišljaju kako će preživjeti velike otpise koji se od njih očekuju. Državne tvrtke zasigurno će morati pristati na otpise koji će snaći ostale tvrtke na tržištu, a među njima je najizloženiji HEP koji je kroz nekoliko tvrtki iz svog sustava prijavio oko 65,3 milijuna kuna potraživanja. I Hrvatske vode imaju oko 15 milijuna kuna potraživanja, a koncern je dužan i Jadroliniji, i to 700.000 kuna. Na popisu tražbina su i Hrvatske šume i HRT, ali s iznosima nižima od pola milijuna kuna. Tražbine su prijavila čak i neka sportska društva kojima Agrokorove tvrtke duguju za obećano sponzorstvo, a jednako su učinili i pojedini sportski savezi iako je riječ o iznosima od nekoliko tisuća kuna. U krizi je Agrokor ostao dužan i poduzetničkim udrugama i sindikatima. Tako su tražbine prijavili HGK i CROMA. Komori duguje oko 80 tisuća kuna, a oko 78 tisuća kuna duguje i CROMA-i. S druge strane, i Savezu samostalnih sindikata duguje oko 70 tisuća kuna. Agrokor je na nizu projekata angažirao fakultete pa im je stoga u krizi ostao i dužan oko četiri milijuna kuna. Oko 250 tisuća kuna potražuje i nekoliko hrvatskih instituta za svoje usluge.
Koliko vidim neke tvrtke je Todorić održao na životu jer im duguje minimalne iznose i u vrijeme prošle vlade ih je kupio kako bi ih sanirao ali na štetu Agrokora . pitam se kakva je u stvari ovo namještaljka i tko ju iza zavjese vodi . Problem vidim i u tome da je Todorić spasio Merkator ali i neke srbijanske tvrtke tako da je stvar zamršenija nego mi se čini . Za koga je radio osim sebe samog i što je u stvari htio ? Mislim da nam sustav nadzora nad poslovanjem velikih tvrtki nije razvijen zbog korupcije i pranja novca koje je efikasno ,a za tu uslugu političari uzimaju provizije. Uglavnom stara priča kojoj ne vidim kraja.