U dugoj, višestoljetnoj borbi hrvatskoga naroda za priznanje vlastitosti, samobitnosti i samostojnosti hrvatskoga jezika ovih se dana dogodila još jedna povijesna pobjeda!
Gotovo bi se moglo, bez bojazni da nas proglase patetičnima, uskliknuti parafrazom izreke koju je izgovorio prvi čovjek što se prošetao Mjesecom. Ovo je mali korak za jednog čovjeka, a veliki za čovječanstvo, reče Armstrong.
Svi hrvatski jezikoslovci, kulturni entuzijasti, političari i drugi pregaoci nepreglednoga povijesnog niza nastojanja da se očuva hrvatski nacionalni identitet, kojemu je jezični integritet temelj, mogli bi sad skromno, ali s ponosom reći: ovo je mali korak za nas kao pojedince, a veliki za hrvatsku kulturu u cjelini.
Danas će, naime, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu javnosti prvi put biti predočen rezultat inicijative te središnje hrvatske biblioteke (ostvaren uza suradnju Hrvatskoga zavoda za norme) da se u svjetskim bibliografskim bazama podataka napokon odredi nacionalna oznaka za hrvatski jezik.
Ubuduće će, prema odluci međunarodnoga tijela ISO 639-2 Registration Authority i njegova savjetodavnog tijela Joint Advisory Committee, oznaka "hrv" biti obvezatna u bibliografskoj i terminološkoj uporabi (umjesto dosadašnje "scr").
Za širu javnost ta se službena promjena koda, koja praktično znači puno međunarodno priznanje hrvatskoga jezika, može činiti bitnom samo za stručne bibliografske, znanstvene ili nakladničke krugove. No, učinci te male troslovne oznake bit će kudikamo dalekosežniji.
U bibliografijama i katalozima svih knjižnica svijeta, od Library of Congress u Washingtonu, s najvećom bazom podataka, do svake biblioteke i u najzabitijem kutku planeta, znat će se da se neko izdanje, neka knjiga, neka publikacija s oznakom "hrv" odnosi upravo na Hrvatsku ili dolazi iz Hrvatske, da potječe iz hrvatske kulture, književnosti i jezika ili se njima bavi.
Ulazak u međunarodne baze podataka s ta tri dragocjena slovca za hrvatski jezik znači isto što i za pojedinca osobna iskaznica ili JMBG. To je identifikacijski znak koji hrvatski jezik čini osobom! Prepoznatljivom, posebnom i, koliko god sličnom nekoj drugoj "jezičnoj osobi", ipak jedinstvenom i samo svojom! "Bratski zagrljaj" sa srpskim, silom nametan i politikom i uskogrudnošću međunarodne slavistike, ovime je znatno izgubio na svojoj, za Hrvate, neugodnoj čvrstini.
Da će taj prisilni zagrljaj definitivno popustiti, potvrđuje činjenica da su i srpske institucije napokon napustile integralističku jezičnu politiku. Jer, istodobno s međunarodnim priznanjem oznake "hrv", uvedena je, na traženje Narodne biblioteke Srbije (i Instituta za standardizaciju), oznaka "srp" za srpski jezik. Srpskohrvatski jezični sklop pospremljen je u ropotarnicu povijesti!
