Večernji i ja - Večernji 60
Večernji i ja

Večernji i ja

Predstavljamo dobitnike natječaja "Večernji i ja"!
Više saznajte ovdje.

lkova622

Udala sam se vrlo mlada i otišla iz rodnog Zagreba živjeti u obližnji gradić. U dobi od 33 godine ostala sam nesretnim slučajem udovica s dvoje djece. Šest godina nakon tragedije, jedne subote u travnju 1988., posudila sam Večernji list od susjede i ne sluteći da ću u njemu pronaći ljubav do kraja života. U oglasniku u rubrici „Ženidba/udaja“ pozornost mi je privukao oglas muškarca otprilike moje dobi, razvedenog dvije godine ranije. U meni se probudila želja da upoznam nekoga, da ne ostanem do kraja života sama. Napisala sam čovjeku iskreno pismo. Nakon nekoliko dana stigao je odgovor u kojem je izrazio želju da se upoznamo. Predložila sam mu da se nađemo u Zagrebu na Glavnom kolodvoru, „pod urom“ u 17 sati, a da znak prepoznavanja bude „Večernjak“ u ruci budući da u prethodnim pismima nismo razmijenili fotografije. Došla sam na dogovoreno mjesto znatno ranije, s Večernjakom skrivenim ispod jakne. Čim sam ugledala muškarca pristalog izgleda s Večernjim u ruci, prišla sam mu i oslovila ga imenom. „Kliknuli“ smo na prvu. Sjeli smo u jedan lokal i ostali satima u razgovoru o svemu i svačemu. Shvatili smo da smo djetinjstvo i ranu mladost u Zagrebu proveli samo dvije ulice udaljeni jedno od drugoga, da smo išli u istu školu, da su nam se očevi poznavali, da poznajemo iste ljude. Te je večeri započela naša ljubavna priča. Punih trideset godina proživjeli smo u slozi i ljubavi i dijelili radosti i tuge života. Nažalost, prošlo ljeto nas je razdvojila smrt. Unatoč sadašnjoj praznini i tuzi, moja je utjeha bogata riznica sjećanja na divne zajedničke trenutke i na oglas u Večernjem kao instrument sudbine koji nam je oboma promijenio i obogatio život, otvorivši nam put da ga zaogrnemo u svevremeni smisao.

10 glasova

AnamarijaJukic

Poštovani, šaljem priču moje bake o “ličkoj svadbi” u kumstvu “Večernjaka”. “Dragi Večernji, Hvala što si mi uljepšao najsretniji dan u životu – moje vjenčanje. Dana 23. kolovoza 1969. godine uz tvoje kumstvo krenula sam u zajednički život sa svojim Zvonom, pod Velikim slapom na Plitvičkim jezerima. Bio je to poseban dan, prepun ponosa na svoje ličke korijene, ali i treme koja je bila još veća zbog objave u popularnim novinama. Sve je bilo savršeno, a zbog Večernjaka imali smo čast biti drugi u povijesti koji su se vjenčali u našem najstarijem nacionalnom parku. Godinu dana prije nas, pod istim slapom akademski slikar Budo Modri oženio je Parižanku Cristian i oni su bili naši posebni svadbeni gosti. Drago mi je što smo zajedno bili pioniri svadbi u tom divnom ambijentu. Sjećam se da smo bili “glavna atrakcija” za tadašnje turiste. Nikada neću zaboraviti uzvike “Congrats”, “Viele Glück” i ostale lijepe želje na raznim svjetskim jezicima koje nismo sve razumjeli, ali sreća i ljubav ne poznaju jezične barijere. Sve priloge o svojoj ličkoj svadbi vjerno čuvam i svaki put im se obradujem kao kad sam ih prvi put ugledala. Našu priču iznosim na nagovor unuke Anamarije koju je naše vjenčanje odmalena fasciniralo. Ovo je slučaj da se povijest ponavlja. Naime, davne 1969. godine prijatelj novinar predložio nas je kao idealne kandidate za kumstvo Večernjaka. Dugo nas je nagovarao jer smo znali kakva je to čast, ali shodno tome i odgovornost. Svoju priču odlučila sam podijeliti u čast i u spomen na svojeg supruga koji nije doživio naš zlatni pir. Kako uvijek treba biti okrenut budućnosti i mladima, željela bih motivirati organizaciju nekog novog vjenčanje na Plitvicama. Hvala na svemu i sretan ti rođendan, dragi kume! Ana “

0 glasova

Matija750

Moj prvi autić S obzirom na to da ste pokrenuli vaša sjećanja za vaših 60 godina, i mene ste potaknuli da se i ja prisjetim jednog meni jako dragog događaja koji se dogodio meni daleke 2004. godine. U toj godini pokrenuli ste nagradnu igru u kojoj je bilo potrebno putem SMS poruke poslati jedinstveni kod Večernjeg lista. Početkom prvog kola u mojoj ulici HEP je obavljao radove održavanja strujnog voda te sam otišao u obližnji dućan i kupio primjerak Večernjeg lista kako bih malo prikratio dan. Poslao sam kod u SMS poruci. Nakon par dana zvali ste me i obavijestili da sam dobitnik DVD filma te da ga dođem preuzeti u vaše prostorije, u Vjesnikov neboder na Savskoj. Sav sretan, već sutradan sam otišao po DVD i odabrao britanski triler. Nakon dva tjedna HEP je opet imao prste u mom životu te sam ponovno kupio Večernji list i vidio da nagradna igra još uvijek traje i ponovo sam poslao kod. Nakon par dana, točnije 11. 10. 2004., na rođendan mog tate, dok sam mu kupovao na dar švicarski nožić, uslijedio je poziv. Još danas ga pamtim i imam memoriranog u imeniku. Javim se, a s druge strane ženski glas i kaže: „Dobar dan, ovdje gospođa Mercedes, jesam li dobila gospodina Matiju Kralja?“ Rekoh: "Jeste, izvolite." Nakon toga slijedila je rečenica gospođe Mercedes: „Zovemo vas iz marketinga Večernjeg lista i obavještavamo vas da ste dobitnik glavne nagrade, Opel Corse.“ U tom trenutku stojim s nožićem ispred blagajne, slušam, razgovaram na telefon i procesuiram informaciju. Gledam, nešto nije dobro. Što sam dobio? Mercedes, Corsu? Tko je to s druge strane, zezate li to vi mene??? Na to mi je dotična odgovorila da slobodno mogu poklopiti i nazvati ponovno broj pa ću vidjeti da će mi se javiti. Zovem mamu, tatu, seku, sreći nije bilo kraja. Ovim putem od srca vam zahvaljujem!

1 glasova