Zrakoplovi koji se zabijaju u nebodere, apokaliptične scene prestravljenih ljudi koji se bacaju u bezdan da živi ne izgore, eksplozije, dim, vatra, panika i strah na američkom tlu... dramatične su slike 102 minute dugog terorističkog napada kakav do tada u zapadnom svijetu nije zapamćen. Poput kule od karata srušeni su newyorški tornjevi “Blizanci”, a ciljevi napada bili su i Pentagon te još jedan cilj u Washingtonu: pretpostavlja se, u tome trenutku, Kongres ili Bijela kuća.
Pojurio sam po sina u vrtić
Medijske kuće diljem svijeta proglasile su uzbunu, tako je i u Večernjem listu, gdje nastaje izvještaj na osam stranica, pod naslovom “Teroristi zapalili Ameriku”. U šoku i bunilu tog 11. rujna 2001. bila je to gotovo jedina opipljiva činjenica, a kako izvanredni događaji zahtijevaju i izvanredne mjere, redakcija Večernjaka toga je dana angažirala, “digla na noge” čak 28 novinara. Lavovski dio posla odradila je Večernjakova američka dopisnica Jadranka Jureško Kero, dok su novinari iz zagrebačke baze osluškivali agencijske vijesti i američke televizijske postaje te cijeloga dana pokušavali stupiti u kontakt s američkim Hrvatima ili pak Hrvatima koji su se ondje zatekli poslom, među njima Goranom Višnjićem, Ljupkom Gojić, Tonijem Kukočem, kako bi od njih uzeli barem kratke izjave. Svi su uznemireni, strahuju od novih udara, boje se da su “Twinsi” samo početak. No telefonski broj Mirka Ilića, svjetski slavnog dizajnera, bio je prvi koji su okrenuli.
“Upravo sam odveo sina u vrtić nedaleko od WTC-a i krenuo u svoj studio. Stajao sam na VI. aveniji i čekao taksi iz smjera Svjetskog trgovinskog centra. Uz mene stoji jedna žena i gledamo zrakoplov. Avion je American Airlinesa s orlom, a leti tako nisko. Pa ovo je čudno... leti prenisko, postaje sumnjivo, čudimo se i sve izgleda da će izbjeći nebodere. Baš kad je izgledalo da će promašiti, avion je namjerno zaokrenuo natrag i buuuuuum. Svjetski trgovinski centar gori, to je ludo. Eksplozije na neboderu nastavljaju se pred nama. Nakon nekoliko minuta iz smjera New Jerseya naišao je drugi zrakoplov i sve što smo vidjeli – nova eksplozija. Potom sam odjurio pokupiti sina u vrtić”, ispričao je uzbuđeni, šokirani Mirko Ilić.
Tek u danima koji dolaze sklapa se kockica po kockica mozaika ovog nezapamćenog masovnog zločina. Premda se u prvim izvještajima spominjalo čak osam otetih putničkih zrakoplova, u konačnici su bila četiri. Kobnoga dana u 7.35 sati Mohamed Atta i Abdulaziz al-Omari ukrcali su se na let 11 American Airlinesa u Bostonu. Pet minuta kasnije pridružuju im se i ostali otmičari. U 7.59 polijeću iz zračne luke Logan i kreću za Los Angeles. Petnaestak minuta kasnije pilot Boeinga posljednji put komunicira s kontrolom leta u Bostonu. Otmičari na letu 11 ubadaju nožem dvije stjuardese i u roku od nekoliko sekundi preuzimaju kontrolu nad cijelim avionom.
U isto vrijeme iz Bostona polijeće još jedan zrakoplov, let 175 United Airlinesa. Na njega se ukrcalo pet otmičara. U 8.20 sati savezne vlasti shvaćaju da je let 11 u rukama otmičara. Istovremeno iz Washingtona polijeće još jedan zrakoplov – let 77 American Airlinesa. I na njemu je bilo pet otmičara. Let 11 skreće za 100 stupnjeva i leti prema New Yorku. Savezne vlasti o svemu obavještavaju američku vojsku. Dvojica pilota lovaca F-15 pripremaju se za akciju. Istodobno iz Newarka polijeće let 93 United Airlinesa na kojem se nalaze četiri otmičara. Nekoliko minuta kasnije i ovaj je zrakoplov pod njihovom kontrolom. Dva lovca F-15 polijeću iz vojne baze u Massachusettsu., no budući da je letu 11 ugašen transponder, radari ga ne mogu pronaći. Bilo je 8.46:30 kada je let 11 brzinom od 790 km/h udario u sjeverni toranj World Trade Centera, negdje između 93. i 99. kata. Stotine ljudi u panici, zarobljeni u vatri i dimu, skaču u sigurnu smrt. Petnaest minuta kasnije let 175 udara brzinom od 950 km/h u južni toranj World Trade Centera, negdje između 77. i 85. kata.
Napadnuta je sloboda
Predsjednik George W. Bush u sklopu svog posjeta osnovnoj školi u Sarasoti na Floridi djeci čita knjigu “Pet Goat”. “Drugi je zrakoplov pogodio drugi toranj. Napadnuti smo”, šapnuo mu je suradnik. Predsjednik nastavlja čitati. Trebalo mu je nekoliko minuta da napusti učionicu. U 9.37 let 77 koji poletio iz Washingtona srušio se na Pentagon. Pet minuta kasnije savezne vlasti naredile su zatvaranje zračnog prostora, otkazani su svi civilni letovi. U minutu do 10 sati urušava se južni toranj WTC-a u koji je manje od sat vremena prije udario jedan Boeing. Četiri minute kasnije u polju kod grada Shanksvillea u Pennsylvaniji srušio se let 43. Putnici tog leta znali su što se događa te su se suprotstavili otmičarima. U 10.28 urušava se sjeverni toranj WTC-a. U 13.04 predsjednik Bush evakuiran je u bazu Barksdale te putem snimljene poruke američkom narodu poručuje kako je “jutros napadnuta sloboda”. Istoga poslijepodneva prvi se put kao krivca za napade proziva Al-Qa’idu pod zapovjedništvom Osame bin Ladena. U 17.20 urušava se i drugi neboder WTC-a.
Budući da nije bilo dojava o otetim avionima ni ikakvih naznaka da bi oni mogli završiti baš u zgradama WTC-a, udar aviona zatekao je žrtve u obavljanju redovnih poslova, a svega 18 ljudi koji su se u tom trenutku našli unutar tornjeva Blizanaca uspjelo se spasiti. U večernjim satima George W. Bush obraća se Amerikancima, osuđuje “smrtonosne i hotimične terorističke” zločine. Obećava pronaći odgovorne i poručuje da će Washington jednako postupati prema teroristima i onima koji im pruže utočište. Najveći napad na SAD u povijesti sa sobom je donio mnoge posljedice, ratove i tisuće žrtava. Tog 11. rujna 2001. živote je izgubilo nešto manje od 3000 ljudi, uključujući i teroriste.
Za napad je optužena teroristička organizacija Al-Qa’ida i vođa te organizacije Osama bin Laden, koji je, netipično za terorističke skupine, demantirao da je njegova organizacija stajala iza organizacije terorističkog napada. Predsjednik Bush samo nekoliko dana nakon napada objavio je “rat protiv terora”. Već godinu dana kasnije osnovano je Ministarstvo domovinske sigurnosti, koje zapošljava 200.000 djelatnika, a tajnim i sigurnosnim službama udvostručen je godišnji proračun na više od 50 milijardi dolara. Narasli su i izdaci za američku vojsku koja se ipak na kraju povukla iz Iraka, dok se povlačenje iz Afganistana odgađa iz godine u godinu.
Ono što pak nakon napada na New York osjećaju gotovo svi u svijetu jesu pojačane sigurnosne mjere koje uključuju neometano nadziranje svega i svakoga. Te mjere temelje se na Patriotskom zakonu koji je američki Kongres izglasao već 25. listopada 2001. godine, a iako je prvotno trebao imati vremensko ograničenje, Kongres je njegov vijek trajanja u nekoliko navrata produžavao pa je tako na snazi i danas. Zakon je izazvao mnoge kontroverzije budući da u velikoj mjeri ograničava građanska prava, a tajnim službama dopušta nadgledanje telefonske i internetske komunikacije te kontrolu financijskih transakcija bez sudskog naloga.
O razmjerima “Velikog brata” u SAD-u progovorio je Edward Snowden, jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača, bivši zaposlenik CIA-e i suradnik Agencije za nacionalnu sigurnost, čovjek koji je 2013. javno prokazao masovno prisluškivanje komunikacija i interneta u SAD-u zbog čega je u odsutnosti optužen za špijunažu i krađu državnih tajni. U svojoj knjizi “Trajni zapisi” taj je fenomen masovne prismotre građana pripisao upravo napadu 11. rujna, kao odgovor vođa obavještajne zajednice koji su nastojali izgraditi sustav koji bi spriječio da terorizam Ameriku više ikada zatekne nespremnu.
Bio je to 11. rujna, a ne 11. rujan. Uvijek je genitiv. Naime, tu se podrazumijevaju dvije riječi: 11. (dan mjeseca) rujna.