Ma ne… nemoguće… Čuo sam jednom za to, ali uopće ne mogu zamisliti da je tako bilo – komentirala je iznenađeno skupina studenata s Ekonomskog fakulteta dok su stajali ispred velike naslovnice Večernjeg lista iz 1982. godine na kojoj piše da je “benzina dovoljno za bonove”. Šokirale su ih i slike poplave u Zagrebu obavljene na naslovnici iz 1964. godine, a bili su impresionirani činjenicom da je Večernji list legendarne 1969. uspio objaviti sliku “osvajanja” Mjeseca. Sve su te ključne naslovnice, naime, izložene od jučer u predvorju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao dio putujuće izložbe u povodu 60. rođendana Večernjeg lista.
Borasu je najdraži tekst iz 1970.
Izložba se već mogla vidjeti u Osijeku, Koprivnici, Rijeci, Zadru i Splitu, a u Zagrebu će biti otvorena do petka, svakim danom od 8 do 20 sati. Ona uključuje po jednu važnu naslovnicu iz svake godine, od prve iz 1959. kada su se ljudi i u srpnju iščuđavali dokle će padati kiša, preko važnih povijesnih trenutaka poput oslobođenja Knina, smrti predsjednika Franje Tuđmana, ali i dočeka sportaša na glavnim trgovima, pa sve do “Hrvatskog sna” na Svjetskom prvenstvu u nogometu prošle godine.
– Prva slika koje se sjećam jest ova Janice Kostelić sa zlatnim medaljama oko vrata. Sada vidim da je to bilo 2002., znači da sam imao manje od deset godina. Sjećam se da sam bio jako sretan i uzbuđen – zaključio je apsolvent Marin. A naslovnica koja je najviše fascinirala njegova kolegu Bornu jest ona na kojoj uz naslov “Večernjak na kompjutorima” stoji vijest da je “prvi put u jugoslavenskom dnevnom novinarstvu počela proizvodnja na novoj, kompjutorskoj tehnologiji”.
– Smiješno je i nestvarno vidjeti tako nešto dok ja presliku tadašnjeg “čuda tehnologije” fotografiram svojim pametnim telefonom – zaključio je kroz smijeh. I dok su studenti s čuđenjem gledali povijest na naslovnicama Večernjaka, oni iskusniji koji su ta vremena i proživjeli bili su posebno ganuti.
– Čitati sam naučio s četiri godine, a kada je Večernji list počeo izlaziti, imao sam osam godina, tako da ga čitam od prvog dana. Još se sjećam kako je kolporter u našoj ulici vikao “Večernji list, Večernji list” – rekao je rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras koji je također nazočio otvorenju izložbe, a otkrio je da ima i svoj najdraži članak iz svibnja 1970. godine kada je Večernji objavio tekst o njegovu osvajanju zlatne medalje na natjecanju u San Remu iz poznavanja grčkog i latinskog.
Posebno se velika nostalgija obuzela je bivše glavne urednike Večernjeg lista Branka Tuđena i Ružicu Cigler dok su razgledavali izložbu.
– Ovo su fantastične uspomene, kada pogledam ovu izložbu, vidim da sam imao za što živjeti i raditi. U Večernjem listu proveo sam gotovo 30 godina i ovo je za mene jako emotivno – poručio je Branko Tuđen, koji je bio glavni urednik Večernjeg lista od 1992. do 2001. godine. Tu je funkciju od 2001. do 2005. godine obnašala Ružica Cigler koja je u Večernjem listu provela cijeli svoj radni vijek. U redakciju u kojoj je dočekala mirovinu, došla je, naime, još 1973. godine.
– Baš zato u meni ova izložba budi puno emocija, jer se sjećam većine tih tekstova, naslova i naslovnica – poručila je Cigler te dodala kako je, osim samih priča o kojima je Večernji list izvještavao, lijepo vidjeti i tko je sve pisao, odnosno tko su bili novinari, urednici, suradnici…
– Sva ta velika imena dokaz su da su Večernji list vjerodostojne novine s velikim ugledom što je danas jako važno. Živimo u vremenu kada se postavlja pitanje hoće li papir izumrijeti, no ja mislim da definitivno još neće jer je to i dalje medij kojem ljudi najviše vjeruju – rekla je Ružica Cigler te zaključila da je Večernji list u 60 godina imao uistinu sjajnih naslovnica, no njoj su osobno najbolje one na kojima se izvještava o nekoj elementarnoj nepogodi ili o uspjesima.
Visoka profesionalnosti
– Važno je izvještavati o nekoj nesreći jer to znači da će se pomoći ljudima, da će se kod publike izazvati emocija. Također, odlične su i one koje proširuju znanje, to je uostalom oduvijek bila jedna od uloga medija – zaključuje nekadašnja glavna urednica koja je izložbu razgledala u pratnji današnjeg glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića.
– Drago mi je da je nakon uspješnog putovanja po Hrvatskoj izložba stigla u Zagreb jer je Večernji list ovdje ipak “kod kuće” – kazao je Klarić te dodao da je izvrsno što je izložba organizirana baš na fakultetu kako bi je razgledale i mlađe generacije.
Da je izložba posebno koncipirana za studente, napomenula je i kustosica Iva Körbler koja je istaknula da je cilj bio upoznati publiku pobliže s novinama, a ne samo dokumentaristički nanizati materijale.
– Večernji list nisu samo novine, to je 60 godina hvalevrijednih tekstova, to su novinari i urednici, fotografi, karikaturisti... Izložba pokazuje da je Večernji list tijekom šest desetljeća držao visoku razinu profesionalnosti pri uređivanju tekstova te da su tamo radili najbolji novinari – poručila je Iva Körbler te objasnila kako se izložba, osim od naslovnica, sastoji od 12 informativnih panoa čiji je dizajn osmislila akademska slikarica i grafička dizajnerica Ana Zubić.
Osim organiziranja izložbe, Večernji je list u povodu svog 60. rođendana, a u suradnji s Poslovnim dnevnikom koji slavi “prvih 15” organizirao i nekoliko dodatnih događanja orijentiranih ponovno na mlade.
– Večernji je list tijekom 60 godina obilježio sve što se događalo u našoj državi, u okolini i u cijelom svijetu, a ove smo godine odlučili o nekim stvarima i glasno progovoriti – rekao je član uprave Večernjeg lista Renato Ivanuš objasnivši kako je pokrenuta akcija “Budućnost u Hrvatskoj”, a koja uključuje održavanje okruglog stola i tribine na temu zadržavanja mladih i obrazovanih ljudi u Hrvatskoj te mogućnosti njihova zapošljavanja. Poslovni dnevnik tako je studente pozvao, petu godinu zaredom, da razmisle o pokretanju vlastitog posla te, ako osmisle neku ideju, da se prijave na studentsko natjecanje razvojnih projekata “Hrvatska pamet Hrvatskoj” u organizaciji Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika.
Vidim od 1990. do danas ništa se nije promijenilo. Partijsko-žgadijski pamflet bio i ostao.