Jedna će grana sasvim sigurno imati koristi od trgovinskog rata Kine i SAD-a. Jedan je od ciljeva najavljivanih u predsjedničkoj kampanji Donalda Trumpa bio povratak proizvodnje u Sjedinjene Države. Nitko u to nije previše vjerovao, svi su smatrali nemogućim postići jeftiniju proizvodnju od Kine. Ispalo je da nije baš sasvim tako. Postoji jeftinije i od kineskog radnika – robot.
Njemački su mediji, poput Spiegela i Focusa, napravili veliku analizu prema kojoj odmah ispada da znatno manje tvrtki seli proizvodnju u Kinu.
SAD tek sedmi
Dapače, sve više tvrtki napušta Kinu i Aziju pa čak i istočnu Europu i vraćaju se kući. Riječ je o tvrtkama poput Adidasa, Boscha ili Gigaseta koje teže jakom tehnološkom razvitku i digitalizaciji.
Razlog je savršeno jasan, Njemačka je sada treća u svijetu po gustoći broja robota u odnosu na broj radnika, 310 na deset tisuća. Što će se više taj broj povećavati, to je manje vjerojatno da će proizvodnja ponovo otići nekamo drugamo.
Video - Ministrica Divjak obišla natjecanje učenika u robotici i programiranju
Unatoč intenzivnoj Trumpovoj Twitter-propagandi, Amerika još zaostaje za Europom, SAD je tek sedmi sa 189 robota na deset tisuća zaposlenih. Praktično je svaki Svjetski ekonomski forum (WEF) proteklih godina posvećen četvrtoj industrijskoj revoluciji sa sličnom porukom, radnici nisu još kvalificirani za poslove budućnosti.
A razvitak ide dalje pa će strojevi 2025. godine nadmašiti ljude po broju radnih sati. Sada obavljaju oko 29 posto posla u odnosu na prosječnog radnika.
Studija WEF-a ipak nije toliko crna i gleda robotizaciju kao prijelazno razdoblje u kojem će do 2022. godine nestati 75 milijuna radnih mjesta, ali će se istodobno stvoriti 133 milijuna novih. Dakle, bit će 58 milijuna radnih mjesta više nego što ih ima sada. I to je brojka koja se odnosi samo na multinacionalne kompanije.
Vlade trebaju pomoći
One će tražiti analitičare podataka, znanstvenike, programere softvera i aplikacija, stručnjake za e-commerce, elektroničku trgovinu te za društvene medije. Tvornički radnik neće nestati, i dalje će biti potrebe za njim u regijama poput Afrike, Bliskog istoka, Južne Amerike i južne Azije, no morat će biti znatno obrazovaniji. A za to bi se morale pobrinuti vlade, prilagoditi obrazovanje, omogućiti cjeloživotno učenje, pružiti ruku onima koji neće moći sami pronaći put u novoj industrijskoj revoluciji.
I to se ne može izbjeći. Današnji je svjetski prosjek 74 robota na 10 tisuća zaposlenih, vodi Europa s gotovo sto robota, slijede Sjeverna i Južna Amerika s 84, Azija sa 63...
Najautomatiziranije zemlje svijeta su Južna Koreja (631 robot na deset tisuća radnika), Singapur, Njemačka, Japan, Švedska, Danska, SAD, Italija, Belgija i Tajvan, prema World Robot Statistic iz 2017., analizi koju svake godine izdaje International Federation of Robotics, Međunarodni savez za robotiku.
On je utvrdio i da je najveći rast broja robota u odnosu na broj zaposlenih u Aziji – devet posto, u Sjevernoj i Južnoj Americi sedam posto te u Europi pet posto. Na snazi je, kako vidimo, vrlo napeta utrka za konkurentnost. Očekivano, najautomatiziranija europska zemlja je Njemačka koja je, kako smo spomenuli, treća na svijetu.
Zanimljivo, iza Njemačke je Švedska s 223, Danska s 211, Italija sa 185 i Španjolska sa 160 robota na deset tisuća zaposlenih. Daleko je iza germanskog industrijskog diva Francuska koja ima 132 robota na deset tisuća zaposlenih, po čemu je 18. na svijetu, ali je ipak daleko iznad svjetskog prosjeka.
I još jedna zanimljivost. Velika Britanija je jedina zemlja članica G7 koja ima prosjek automatizacije manji od svjetskog, samo 71 robota na 10 tisuća zaposlenih. Slovenija je najautomatiziranija tranzicijska zemlja, ima 137 robota na deset tisuća zaposlenih, po čemu je 16. na svijetu. Češka je 20. sa 101 robotom, a kao i Slovenija i Slovačka svoj visoki prosjek zahvaljuje jakoj automobilskoj industriji. A gdje je Hrvatska? Ne pitajte, imamo samo šest robota na deset tisuća zaposlenih.
Mi se moramo prekvalificirati u mazače. Neko će morati podmazivati tu hrpu robota