Dr. Michelle Zimmerman, profesorica na jednoj od vodećih STEM škola u SAD-u, Renton Preparatory Christian Schoolu, održala je plenarno predavanje na CARNET-ovoj konferenciji “CUC 20:Mreža ideja” koja se proteklog mjeseca održala u Šibeniku. U njemu je kroz primjer procesa gradnje šibenske katedrale svetog Jakova hrvatskim djelatnicima u obrazovnom sustavu objasnila kako je implementacija tehnologije u obrazovni sustav dugoročni projekt, kao što je, primjerice, bila i gradnja katedrale.
– Implementacija tehnologije u obrazovni sustav dugoročni je projekt kao što je bila i gradnja katedrale. Za izgradnju pravih temelja potrebno je imati viziju i smjer te sustav graditi dio po dio. Kako bi se taj proces ostvario, potrebno je puno rada i nadilaženja problema, a mi smo tu, kao što su nekada to bili brodovi koji su dovozili materijal za gradnju katedrale, da prenesemo iskustvo i zajedno radimo na poboljšanju obrazovnog sustava – kazala je dr. Michelle Zimmerman s kojom smo razgovarali upravo o sinergiji tehnologije i obrazovanja.
Kako je primjer šibenske katedrale utjecao na vašu prezentaciju i promijenio gledanje na transformaciju obrazovanja?
U svojem radu uvijek želim naglasiti postojanje ljudskog aspekta u razvoju tehnologije. Kada želimo replicirati ljudsku inteligenciju ili dati ljudske zadatke strojevima, moramo znati kako uvijek postoje vještine koje su jedinstvene ljudima, kao što vještine rješavanja problema, kreativnost, inovativnost, prilagodljivost, vodstvo, emocionalna inteligencija itd.
Ono što možemo napraviti bolje od strojeva nalazim u brojnim primjerima raznih kultura. Za vrijeme obilaska Šibenika shvatila sam da implementaciju tehnologije u obrazovni sustav mogu na autentičan način povezati sa stogodišnjim procesom gradnje katedrale sv. Jakova.
Za izgradnju pravih temelja potrebno je imati viziju i smjer te sustav graditi postupno jer ništa se ne može ostvariti preko noći. Kako bi se taj proces ostvario, potrebno je puno rada i htijenja za nadilaženje problema. Za vrijeme gradnje katedrale ti problemi bili su nabavka materijala i nedostatak sunca, dok danas u izgradnji školstva govorimo o nužnoj razmjeni iskustva i testiranju ustaljenih tradicionalnih struktura poučavanja. U cijelom tom procesu moramo pronaći tanku crtu između čuvanja tradicije i implementacije inovacija, kako bismo zadržali svoju ljudsku stranu i napredovali u pravom smjeru. Pritom, i prije ulaska u proces transformacije obrazovanja, moramo, poput graditelja katedrale sv. Jakova obratiti pažnju na svaki sitni detalj.
Ključna poruke vaše prezentacije jest da trebamo staviti ljude na prvo mjesto? Znači li to da tehnologija polako preuzima tu ulogu?
Predvoditi preobrazbu obrazovanja uzbudljivo je i može biti izazovno. Iako, s toliko postojećih tehnoloških mogućnosti ponekad ne znamo odakle početi.
Opasno je samo se prepustiti tehnologiji, to može biti neefikasno i učenike može udaljiti od procesa razmišljanja, razumijevanja i sudjelovanja. Također, tehnologija može demotivirati i desocijalizirati. Najveći izazov s kojim se suočavamo jest pronaći tehnologiju koja podržava ciljeve razvoja komunikacije, ljudske povezanosti, kreativnosti i empatije, što definitivno nije jednostavno.
Najteže je priznati da nekad nešto nije savršeno i da se treba prilagoditi promjenama. To nije slučaj samo u Hrvatskoj već i u ostatku svijeta. Važno je postavljati prava pitanja i odgovori će doći sami od sebe. Ako pokušamo probleme gurnuti pod tepih, zaustavljamo se u razvoju. Tehnologija je tu da služi ljudima i nikako ne bi trebala poslužiti kao zamjena za ljudsku inteligenciju ili alate rada, već isključivo kao nadogradnja za postojeći obrazovni sustav.
Razlikuju li se problemi transformacije obrazovanja u SAD-u i ostatku svijeta od onoga s čime se suočavamo u Hrvatskoj?
Kada govorimo o obrazovanju, u cijelom svijetu postoje vrlo slični problemi. Na primjer, motiviranje i inspiriranje pedagoga na korištenje tehnologije u Hrvatskoj je jednako velik problem kao što je u SAD-u. Važno je da postoji jasna vizija i krajnji cilj. Ako zamišljamo 2030., moramo se pitati što želimo od našeg društva – koje su nam vještine u fokusu i što želimo od budućih naraštaja? Obrazovanje je u središtu ljudskog razvoja. I da se još jednom referiram na šibensku katedralu – renovaciju i buku koju stvaraju trenutačni radovi u Šibeniku, kao i u školstvu, trebamo prihvatiti jer nam u konačnici donose pozitivan rezultat i ostvaruju krajnji cilj.
Trenutačno smo u cijelom svijetu u fazi formiranja jasne vizije. Čula sam kako je želja da učenici razvijaju empatiju, kreativnost, vještinu implementacije znanja, a svaki od tih koraka zahtjeva drugačiji proces dizajniranja obrazovnog sustava. Kao i s katedralom, trebamo graditi kamen po kamen te znati kako svoju viziju prenijeti i na druge kako bi se ona ustalila u javnom mnijenju.
Kako možemo tehnologiju iskoristiti za unapređenje obrazovanja?
Budućnost je optimistična. Tehnologija može podržati empatiju, zaštitu okoliša i mnoge druge aspekte ljudskog djelovanja na način na koji to ne bismo mogli postići bez podrške tehnologije. S druge strane ljudi mogu pričati priče, zasnovane na emociji, tradiciji ili povijesti na način na koji, barem trenutačno, tehnologija to ne može. Tehnologija nam pomaže u rudarenju podacima ili pronalaženju jasnih uzoraka ponašanja, dok ljudi imaju moć spajanja tih informacija u suvislu priču. Tehnologija je naš asistent, koji nam daje puno informacija i mogućnosti, ali na nama je da te mogućnosti ostvarimo. Recimo, ovaj intervju se snima, riječi su digitalno zapisane. Međutim, bez novinara i ljudskog učinka ova bi priča imala totalno drugačiji kontekst i smisao. Zato je bitno da i u školstvu ljude stavimo na prvo mjesto, oni su polazište svake promjene. Što god da se dogodilo s tehnologijom i njezinim razvojem, morala bi u obzir uzeti ljudski aspekt. Pogotovo kada govorimo o repliciranju ljudske inteligencije jer nju ne mogu zamijeniti uređaji.
