Ruska svemirska agencija Roscosmos odgodila je testiranje svojih raketnih motora jer se gotovo sav tekući kisik koji proizvode umjesto u raketama trenutačno koristi u bolnicama za COVID-19 pacijente na respiratorima i onima koji primaju kisik kako bi lakše disali. Slična je situacija i u SAD-u, gdje je potražnja za tekućim kisikom uzrokovala odgodu lansiranja NASA-ina satelita za nadzor Zemlje (Earth surveillance satelite).
Tvitao i Elon Musk
Tako je i Američka svemirska agencija praktički sav kisik preusmjerila prema bolnicama s COVID-19 pacijentima. Ni privatne kompanije, poput SpaceX-a, nisu ostale imune na problem nestašice tekućeg kisika, koji se koristi kao oksidirajuće sredstvo pri slanju raketa u svemir.
– Bolnice se opet sve više i više pune COVID pacijentima, a samim time raste i potražnja za tekućim kisikom. Mi smo krajem kolovoza planirali lansirati satelit Landsat 9 koji je svakih osam dana trebao napraviti potpunu geotermalnu snimku površine našeg planeta koju bi zatim mogli koristiti znanstvenici diljem zemlje u stotinama različitih istraživanja. Međutim, taj je kisik iskorišten kako bi se spasili životi stotina ljudi, tako da odluka o tome što je ispravno napraviti, odgoditi lansiranje ili spasiti ljudske živote, nije uopće bila teška – kazao je Jeff Masek, jedan od NASA-inih inženjera i vodećih ljudi zaduženih za lansiranje Landsata 9. Kako bi se od običnog kompresiranog kisika dobio onaj tekući potrebno ga je najprije ohladiti na temperaturu od -183 stupnja Celzijeva. Takav tekući kisik zatim se skladišti u posebne prenosive komore koje se zatim u raketu prenosi nekoliko sati prije nego ona treba poletjeti.
– Kad zapalite vatru na zemlji, ona se hrani kisikom koji uzima iz zraka i tako nastavlja gorjeti. U svemiru nema dovoljno kisika za takvu reakciju, pa se u raketama mora nalaziti uskladišteni kisik, i to jako puno takvog kisika. Upravo nas količine kisika koje su potrebne za takvu reakciju ograničavaju kada su posrijedi dulja svemirska putovanja jer ga je nemoguće toliko natrpati u letjelicu – objasnio je NASA-in inženjer.
Za jedno lansiranje NASA-ina Space Shuttlea potrebno je ukupno oko 950 tisuća litara tekućeg kisika te još 3000 litara kisika visoke, gotovo stopostotne čistoće. Usporedbe radi, u Hrvatskoj prosječne dnevne potrebe bolnica za medicinskim kisikom iznose od 10 do 20 tona na dan.
– Nedostatak kisika trenutačno nam radi velike probleme, ali još nije limitirajući faktor zbog kojeg planiramo sve obustaviti. Do kraja godine nadamo se kako ćemo obaviti još 26 lansiranja – nedavno je na Twitteru objavio i osnivač SpaceX-a Elon Musk. Istog dana je i Gwynne Shortwell, jedna od glasnogovornica iz SpaceX-a, kazala kako će se pobrinuti da bolnice dobiju sav kisik koji im je potreban, ali je istovremeno poslala i poruku svima onima koji u svojim rezervama posjeduju tekući kisik da joj se svakako jave jer su ga u SpaceX-u spremni kupiti.
Nazire se rješenje situacije
Za one koji se pitaju hoće li ova situacija potrajati sve dok traje COVID kriza odgovor je, barem ako je vjerovati Svenu Bilenu, profesoru aeronautike na Sveučilištu Penn State, negativan.
– Kad je izbila pandemija, većina se prebacila na rad od kuće i tad se pisalo o onoj famoznoj nestašici toalet-papira. Tad je znatno pala potražnja za industrijskim toaletnim papirom, a porasla za ovim kućnim. U nekim zemljama je doista na kratko vrijeme došlo do nestašice, ali proizvođači su brzo počeli proizvoditi manje jednog, a više drugog. Isto će se sada dogoditi i s kisikom, tvrtkama samo treba koji mjesec da se prilagode – smatra Bilen.
kad bi bilo tako jednostavno, tvrtke bi se već prilagodile. i pronašle dodatne količine kisika. ali ga nema. tko misli da se kisik za rakete može samo tako proizvesti, nek pokuša sam. nema puno firmi u svijetu koje su sposobne proizvesti veće količine tekućeg kisika. a i rade za poznatog kupca. s kojim sinhroniziraju aktivnosti, ne može se svakog dana raketa pustiti u zrak, ako nema kisika, ne... sve se prilagođava, dinamika proizvodnji i obratno. kolko firmi kod nas se bavi proizvodnjom tehničkih plinova... jedno je dobivati ih kao nusprodukt osnovnog biznisa, a sasvim nešto drugo ciljano ga iz zraka proizvoditi.