Iako najviše prostora u medijima zauzima priča o osvajanju Marsa, čini se da ćemo ipak prije popratiti još jedno spuštanje na Mjesec. Ponajviše se o Marsu govori zbog najava šefa SpaceX-a i Tesle Elona Muska koji odlazak na Mars vidi kao spas ljudske rase. Uvijek se ispod te vijesti provlačila činjenica da je za uspješan pohod na Crveni planet neizbježna međustanica, a to je Mjesec.
Stvar se zahuktala prije desetak dana, kada su u razmaku od nekoliko sati osvajanje Mjeseca najavile Sjedinjene Države pa Rusija. Putinovci su, štoviše, označili 2040. kao rok kada će ljudska noga ne samo opet kročiti na Zemljin satelit već i kada će čovjek na njemu uspostaviti koloniju. I za jedne i za druge to je logičan prioritet, a onome koji u tome uspije prvi donijet će svjetski prestiž, sličan onome kakav je SSSR dobio s Jurijem Gagarinom, a nešto kasnije SAD s Neilom Armstrongom. Jedino što se pohod na Mjesec sada ponešto razlikuje. NASA je objavila da ovaj put ne ide u pohod na Mjesec svojim, već će to učiniti privatnim resursima. Raspisala je i natječaj za prijevoz tereta do Mjeseca na kojem sudjeluje devet tvrtki. Dolasku i ostanku na Mjesecu pristupa se na način da se prvo šalje oprema i robotizirani sustavi koji će postaviti temelj za dolazak prvih ljudi, stanovnika Zemljina satelita.
Video - Pomrčina Mjeseca u Zagrebu
Kod Rusa sve ostaje u rukama državnog Roscosmosa koji je strategiju puta na Mjesec s ciljem ostanka rasporedio u tri faze. Oni su već korištenjem satelita identificirali područja na Mjesecu s odgovarajućim uvjetima za uspostavu baza. Ne skrivaju da je sve stvar nacionalnog interesa, odnosno ponosa. Ruska je Akademija znanosti jasno istaknula kako je istraživanje Mjeseca danas prioritet i shvaća se krajnje ozbiljno.
Roscosmosom upravlja Dimitrij Rogozin, čovjek blizak Putinu s odgovarajućim i ekstenzivnim iskustvom u tom polju, koji je rekao da je teško rješavati zemaljske probleme ako ne znamo gdje smo u budućnosti. NASA je planirala da sve potrebno na Mjesec doveze privatnim prijevozom sa Zemlje. Njihova je priča komercijalno održiva jer ne namjeravaju zadržati novu “liniju” samo za sebe, već smatraju da će dolaskom čovjeka na Mjesec nastati potreba za češćim putovanjima u čemu će pozvane tvrtke sasvim sigurno pronaći isplativost.
Ugovori za Commerical Lunar Payload Services neograničeni su vremenski i količinski, a vrijede 2,6 milijardi dolara za 10 godina. Među devet tvrtki ima giganata, poput Lockheed Martina, ali i malih startupa od kojih su neki sudjelovali u Googleovu natječaju za put na Mjesec. No on je neslavno propao kada se shvatilo da nijedan od aplikanata neće stići sve napraviti u roku. Sumnjamo da će se slično dogoditi i ovaj put, traži se daleko više od spuštanja i kratke vožnje po Mjesečevoj površini. Uz razvoj robotiziranih landera, u natječaju je i razvijanje sustava za rudarenje prirodnih resursa koji bi se tu trebali pronaći. Ti bi projekti trebali utrti put za konačan dolazak čovjeka na Mjesec, za što je NASA odredila rok od deset godina.
No u utrci za Mjesec ne vode ni Rusi ni Amerikanci, već – Kinezi. Oni su, kako su i obećali, poslali sondu prema daljoj, odnosno ‘tamnoj’ strani Mjeseca. Ako u tome njihova sonda Chang’e-4 s pripadajućim roverom uspije, bit će prvi u povijesti. Ambiciozni su Kinezi jer će roverova robotika u Mjesečevo tlo pokušati posaditi krumpir i drugo sjeme. Milijarde koje Kinezi ulažu u istraživanje svemira već su im se prilično isplatile. Njihov rover Yutu, koji je na Mjesec dopremila sonda Chang’e-3, sada je rekorder po vremenu funkcioniranja na Mjesecu, sletio je 2013., a radio je čak 31 mjesec, debelo više od planirana tri mjeseca.
Šta će im krumpir na mjesecu, bolje da posade kavijar i šampanjac.