Sustav opskrbe gorivom koji se trenutačno koristi u zrakoplovnoj industriji je neodrživ. Ako ga hitno ne promijenimo u vrijeme kada će naši unuci ili praunuci biti odrasli ljudi avioni više uopće neće smjeti letjeti – glasi na prvu pomalo dramatičan apel umirovljenog nizozemskog političara Dicka Benschopa koji se već niz godina bavi poslovima vezanima uz zračni promet. Njegove riječi odnose se na činjenicu da se samo jednim kraćim letom, primjerice onim na relaciji London – Rim, po putniku emitira jednaka količina ugljičnog dioksida (CO2) koju prosječna osoba proizvede u godinu dana.
Obavijestili putnike
Konkretnije, zračni promet trenutačno je odgovoran za otprilike 2,5 posto globalne emisije ugljičnog dioksida, što možda na prvu i ne izgleda kao velika brojka, ali problem je u tome što zrakoplovi štetne plinove zbog visina na kojima lete ispuštaju direktno u atmosferu, a to znatno pojačava efekt staklenika. Osim ugljičnog dioksida u atmosferu se emitiraju i dušikovi i sumporni oksidi, čađa i vodena para, a sve to u atmosferi stvara osobito štetne ozone i magličaste tragove vodene pare koji prije svega noću pojačavaju već spomenuti efekt. Zbog toga su štetni učinci zračnog prometa od tri do pet puta veći nego emisija CO2, što znači da udio te gospodarske grane na globalni efekt staklenika iznosi gotovo desetak posto.
Treba doduše napomenuti kako su današnji avioni 80 posto štedljiviji od onih koji su nebo parali šezdesetih godina, ali to još uvijek nije dovoljno. S obzirom na svu silu regulativa kojima se nastoji smanjiti emisija stakleničkih plinova, prirodno je da i avionska, poput automobilske industrije, pokušava pronaći put do nulte emisije. Korak u tom smjeru napravljen je prije nekoliko dana, na letu između Amsterdama i Madrida. Bio je to prvi komercijalni let u povijesti na kojem se koristio tzv. održivi sintetički kerozin, a ostvaren je zahvaljujući suradnji nizozemskog zračnog prijevoznika KLM-a, energetskog diva Shella i nizozemskog Ministarstva za infrastrukturu i upravljanje vodama. Prije nego što su se ukrcali na let, putnicima je rečeno da će se voziti u avionu u kojem se nalazi 500 litara sintetičkog kerozina koji je proizveden u Shellovu istraživačkom centru u Amsterdamu.
U proizvodnji novog goriva korišteni su ugljični dioksid i voda, ali i energija iz obnovljivih izvora, dobivena putem nizozemskih sunčanih elektrana i vjetroelektrana. Zahvaljujući njegovoj primjeni, emisije CO2 mogu se smanjiti za više od 85 posto.
Budućnost vide u vodiku
Nizozemska je jedna od vodećih europskih zemalja kojoj je cilj potaknuti razvoj i primjenu održivih zrakoplovnih goriva kako bi europske zrakoplovne tvrtke do 2050. godine zrakoplovstvo učinile održivijim. Primjer je gradnja prve europske tvornice za održivi biokerozin u Delfzijlu koju gradi tvrtka SkyNRG u suradnji s KLM-om, zračnom lukom Schiphol i tvrtkom SHV Energy. Sedam država članica Europske unije također sudjeluje u toj inicijativi jer to smatraju jednim od najperspektivnijih i najučinkovitijih načina za smanjenje emisija iz zrakoplovstva u sljedećim desetljećima.
Airbus, jedan od vodećih svjetskih lidera u proizvodnji putničkih aviona i svemirske opreme, budućnost “zelenog” zrakoplovstva vidi u vodiku, pa su tako lani predstavili i tri koncepta komercijalnih zrakoplova s nultom emisijom ugljičnog dioksida. Let takvim avionima bio bi gotovo u potpunosti čist jer bi jedini nusproizvod dobivanja energije kroz vodik bila – voda.
