Proizvođači cjepiva koji su najbliže registraciji procjenjuju kako kumulativno mogu proizvesti dovoljno doza za cijepljenje više od trećine svjetskog stanovništva do kraja 2021. godine. Ipak, a nije li tako uvijek, siromašniji dijelovi svijeta čekat će na dovoljno cjepiva sve do 2023. ili 2024. godine, prenosi ugledni Nature procjenu Duke Global Health Innovation Centera koji se nalazi u Durhamu u američkoj državi Sjevernoj Karolini.
Tri proizvođača koji su najbliži registraciji u Sjedinjenim Državama i Europi poznati su već neko vrijeme – AstraZeneca, Pfizer i Moderna. Njihova je procjena da za sljedeću godinu mogu napraviti dovoljno cjepiva za 5,3 milijardi doza što bi bilo dovoljno da se cijepi između 2,6 i 3,2 milijardi ljudi, jer će se cijepljenje obavlja u dva navrata. Onda je tu još i rusko cjepivo, ono koje je razvio Institut Gamaleja iz Moskve, u kojem tvrde da bi od 2021. godine mogli proizvoditi 500 milijuna doza svojeg cjepiva Sputnik V.
Rusi već cijepe
Iako je i dalje malo toga poznato o ruskom cjepivu, malo-pomalo ono postaje dijelom redovite diskusije o cjepivima protiv novog koronavirusa koje sprečava njime izazvanu bolest COVID-19. Rasprodano je praktično sve od kapaciteta svih ovih proizvođača za 2021. godinu, a ukupno i daleko više, čak 10 milijardi doza. Polovicu kapaciteta za sljedeću godinu naručilo je 27 zemalja Europske Unije s još pet najbogatijih zemalja svijeta, no sve te zemlje obuhvaćaju tek 13 posto svjetskog stanovništva. U pomoć pritječe još šest drugih proizvođača koji imaju sasvim solidne kandidate za registraciju, to bi bili njemački CureVac, američki Johnson & Johnson, francuski Sanofi, manji američki biotech Novavax, kineski Sinovac i Sinopharm.
S njima se broj unaprijed dogovorenih doza cjepiva penje na 7,4 milijarde s opcijom da se ispregovara još 2,9 milijardi doza. I to su, jasno, pokupovale ranije spomenute zemlje. I sada je interesantno vidjeti koja je zemlja najbolje ‘pokrivena’ cjepivima. I to je, neočekivano, ali logično, Kanada. Nature je izrazio tu pokrivenost prema broju raspoloživih doza u odnosu na broj stanovnika. Kanada se pokrila s gotovo devet doza po osobi, Velika Britanija s više od pet kao i Australija.
Sjedinjene Države imaju zakaparenih nešto više od dvije doze po stanovniku, da bi došli do osam, morat će još pregovarati. Japan, Indija, Izrael, Švicarska, Indonezija sve su prema dvije doze, Europska unija je na tri, dodatne narudžbe mogu njezine članice odvući prema četiri. No, gdje se sva ta cjepiva proizvode? Ako je Njemačka obećana zemlja za cjepivo, jer tamo je napravljeno prvo koje je i registrirano na Zapadu ovog tjedna u Velikoj Britaniji, BioNTechovo koje se radi u suradnji s Pfizerom, onda je obećana zemlja za proizvodnju – Indija. Ovog je tjedna stigla vijest kako su Rusi dogovorili masovnu proizvodnju svojeg cjepiva upravo tamo. U indijskoj tvrtki Hetero proizvodit će se 100 milijuna doza godišnje. I proizvodnja će krenuti već početkom sljedeće godine. Cijena, navodi se u prvim vijestima, ostaje deset dolara po dozi.
Po tome, izgleda da Rusija, odnosno Russia Direct Investment Fund koji financijski prati razvoj cjepiva Sputnik V, očekuje pozitivne rezultate faze tri kliničkog testiranja svojeg cjepiva čime bi mu se otvorio put prema ostatku svijeta. Jer, u Rusiji se ovo cjepivo već primjenjuje. Rusi moraju Hetero jer su proizvođači poput AstraZenece praktično zauzeli sve kapacitete indijskog Serum Institutea. Tamo se namjerava proizvesti milijardu doza oxfordskog cjepiva. Tek 30 milijuna doza koje se od 9. studenoga proizvode u australskoj kompaniji CSL Limited u odnosu na ovu cifru čine se sitnicom. The Serum Institute of India najveći je svjetski proizvođač cjepiva koji je već i zbog te činjenice glavna nada za one siromašnije da će dobiti cjepivo u razumnom roku. Ipak, prvo je na redu sama Indija.
– Vrlo je važno da se najprije pobrinemo za svoju zemlju a onda se okrenemo COVAX-u i krenemo u ispunjenje bilateralnih dogovora sklopljenih s drugim zemljama. Tako sam posložio prioritete, rekao je Adar Poonwalla, direktor The Serum Institutea. COVAX je inicijativa kojoj je cilj da se svim svjetskim zemljama osigura jednakopravan pristup registriranim cjepivima. Njegova kompanija ima takav kapacitet da može oxfordsko cjepivo proizvesti u takvim količinama da na slobodnom tržištu košta 13,50 dolara, a za javno zdravstvo i niže od toga jer je bi indijska vlada trebala otkupiti ogromne količine za svoje brojno stanovništvo. The Serum Institute odlučio se još ranije ove godine za užu suradnju s AstraZenecom s kojom u suradnji Sveučilište u Oxfordu razvija cjepivo za novi koronavirus. Indiji i siromašni jim zemljama namijenjeno je 100 milijuna doza oxfordskog cjepiva proizvedeno na The Serum Instituteu, kako je objavljeno u kolovozu, kada je objavljena i cijena po kojoj će se cjepivo prodati toj grupi zemalja – samo tri dolara.
Govori se o namjeni za javno zdravstvo, ne za komercijalni plasman, riječ je o 68 zemalja. Negdje u isto vrijeme The Serum Institute napravio je dogovor i s jednim manjim proizvođačem, američkom tvrtkom Novavax, također prvenstveno za potrebe Indije i siromašnijih zemalja, ukupno njih 92. Inače je američka tvrtka iz Marylanda stigla neočekivano daleko u razvoju cjepiva. The Serum Institute smješten u Puneu obiteljska je tvrtka osnovana 1966. godine, a u ove 54 godine svojeg razvoja dosegnut je kapacitet od čak milijardu i pol doza godišnje. Gotovo je nevjerojatan podatak da ta indijska tvrtka svake minute može proizvesti 500 doza cjepiva.
Nema ni za prijatelje preko reda
Za potrebe cjepiva protiv novog koronavirusa i njime izazvane bolesti COVID-19 u Pune je prošlog ljeta stiglo 600 milijuna staklenih doza za cjepivo.
“Zovu me šefovi država, ministri zdravstva, prijatelji koje nisam odavno čuo i mole za prve doze. Morao sam im objasniti kako im ne mogu cjepivo tek tako dati – rekao je Poonawalla koji je jedini potomak svoje obitelji, a u operaciju izrade cjepiva za COVID-19 uložio je i značajna osobna sredstva. Nije da je to neki problem, njegov je otac Cyrus ‘težak’ 11,5 milijardi dolara te je tako sedmi najbogatiji čovjek Indije. Trebalo bi mu se vjerovati i dalje, jer već mu vjerujemo otprije, cjepivima koji su stigli iz Indije već se cijepilo polovice svjetske djece. Ipak, niti takva proizvodna sila nije dovoljna da bi u kraćem roku proizvela dovoljno cjepiva za sve. Poonawalla je sredinom rujna izjavio kako neće biti dovoljno cjepiva za cjelokupnu svjetsku populaciju sve do 2024. godine. Farmaceutske kompanije, rekao je za Financial Times, ne nadograđuju svoje proizvodne kapacitete dovoljno brzo da bi se to postiglo za kraće vrijeme.
– Bit će potrebno četiri do pet godina prije nego što svi na planeti dobiju svoje cjepivo, rekao je direktor i vlasnik The Serum Institutea. Njegova je procjena da, s obzirom na to da je cjepivo za COVID-19 u dvije doze, onda je potrebno 15 milijardi doza cjepiva da bi se procijepio cijeli svijet. Ako je Poonawallina procjena točna, riječ je dvostrukoj vrijednosti u odnosu na sadašnji globalni kapacitet proizvodnje cjepiva. Treba ozbiljno uzeti riječi čovjeka čija se cjepiva koriste u 170 svjetskih zemalja. Pogledamo li malo istočnije, ponovo se bavimo milijardama.
Zheng Zhongwei, direktor Centra za razvoj medicinskih znanosti i tehnologije pri kineskoj Nacionalnoj komisiji za zdravstvo, objavio je kako će do kraja ove godine Kina doseći proizvodni kapacitet od 610 milijuna doza, a više od milijardu doza do 2021. Napor je za izradom dovoljno cjepiva globalan, Coalition for Epidemic Preparedness Innovations, inicijativa koje su dio i The Welcome Trust, fundacija Bill & Melinda Gates, nekoliko zemalja tvrdila je sredinom godine kako je uspjela pronaći dovoljno kapaciteta da se do kraja sljedeće godine napravi četiri milijarde doza cjepiva.
Što se nas tiče, vrlo je lako moguće da će Pfizer/BioNTech cjepivo do nas stići iz Puursa u Belgiji, gdje se nalazi pogon koji će Pfizer aktivirati za proizvodnju cjepiva. Onda su tu još tri tvornice u Americi. Njihov partner BioNTech nakon kupnje jedne njemačke tvornice od Novartisa, sada ima kapacitet za 750 milijuna doza godišnje. Moderna se dogovorila sa švicarskom Lonzom, jednim od najvećih svjetskih proizvođača farmaceutika, njihovo će se cjepivo proizvoditi u Portsmouthu, New Hampshireu te u njihovom glavnom pogonu u švicarskom Vispu, s četiri proizvodne linije trebalo bi godišnje izlaziti 400 milijuna doza. Te, jasno, u samom pogonu Moderne u SAD-u. Još je krajem kolovoza objavljeno kako je AstraZeneca širom svijeta sklopila ugovore kojima je osiguran godišnji kapacitet za proizvodnju čak tri milijarde doza.
VIDEO: Velika Britanija odobrila Pfizerovo cjepivo!
ja ću se testirati kad se napravi slijedeće: dođu na cijepljenje Predsjednik, premijer, predsjednik Sabora, i svi članovi stožera + Đikić, Lauc, i još par njih (ja ću odabrati). Elem, uz njih dođe još 20-25 ljudi "pokupljenih sa ceste", znači slučajnim uzorkom odabrani dobrovoljci, ljudi raznih profila i dobi. Sveukupno, recimo....40-ak ljudi. Onda se iz (neotvorene) pošiljke Pfizera ili Moderne, uzme 40 bočica cjepiva (izvadi ih neko dijete!!!) bočice se (pažljivo) izmiješaju, i pristupa se cijepljenju... svatko od prisutnih dobije slučajno odabrano cjepivo od ovih 40 bočica. Jel' može tako? A ne da se političari i stožeraši cijepe "pred kamerama", a možda su - pred kamerama - primili običnu vitaminsku inekciju. Dakle - jel' može ovako?