franačkog kralja Claudiusa. Kralj Artur stigao je u pokrajinu Trebes na jugu Francuske u pratnji svojih najodanijih vitezova i čarobnjaka Merlina. Strategiju bitke pripremio je upravo Merlin, a nakon što je svima sve pojasnio do najsitnijih detalja, nije mogao ne primijetiti kako se vitezovi, a bilo ih je ravno tisuću, i dalje drže nekako snuždeno. Protivnika je bilo barem tri puta više. Prije nego će krenuti u bitku održao je još jedan govor koji je tim istim vitezovima podigao moral, a zatim su krenuli u bitku. Merlin je predvodio vitezove, a u jednoj ruci držao je veliku zastavu na kojoj je bio nacrtan zmaj koji je rigao ogromni plamen. Plamen je bio tako jak da je zrak oko njega bio potpuno crn od dima i prašine koja se izdizala iz spaljene zemlje. Neprijatelji, koji su tada prvi put svjedočili Merlinovoj magiji, počeli su bježati u strahu misleći da ih je sam Bog prokleo. One koji su ostali Arturovi vitezovi pokosili su bez previše muke.
Zarobila čarobnjaka Merlina
Gornje rečenice dijelovi su teksta iz sedamstotinjak godina starog manuskripta koji je prije dvije godine praktički slučajno pronađen u knjižnici u engleskom Bristolu, a prije nekoliko dana, nakon više od nekoliko tisuća sati uloženog rada, tamošnji profesori srednjovjekovne engleske književnosti uspjeli su u suradnji s cijelim nizom konzervatora i stručnjaka iz različitih područja restaurirati tekst i potom i prevesti što u njemu piše.
Sam tekst zapisan je na sedam stranica, a pronađen je unutar zapisa francuskog filozofa Jeana Gersona koji su bili objavljivani između 1494. i 1502. godine. Paleografskom analizom utvrđeno je kako je tinta s tih stranica, koje su prema svemu sudeći u tu knjigu umetnute slučajno, stara oko 770 godina, što znači da je djelo nastalo između 1250. i 1275. godine. Do sada se vjerovalo kako su svi kasniji pisci koji su prepričavali legende o kralju Arturu, njegovim vitezovima i čarobnjaku Merlinu svoju priču temeljili na starim francuskim zapisima poznatim kao Vulgatni ciklus. Međutim, ti tekstovi nastali su kasnije nego ovi pronađeni u bristolskoj knjižnici, što bi značilo da su možda i nešto netočniji.
U svakom slučaju, u njima postoji nekoliko bitnih i mnoštvo sitnijih razlika koje mijenjaju neke stvari iz tih legendi. U bristolskoj verziji mnogo se više opisuju same bitke, a i imena Arturovih najpoznatijih vitezova su izmijenjena. Najbitnija razlika u biti se odnosi na odnos između Merlina i Gospe od Jezera (eng. Lady of the Lake). U dosadašnjem narativu priča kazuje da je Vivien, kako glasi ime Gospe od Jezera, Merlina namamila u svoj toranj i tamo ga praktički natjerala da se zaljubi u nju, nakon čega ga je, po jednoj verziji, prisilila da zauvijek ostane živjeti s njom u tornju, a prema drugoj ga je ostavila da polako umire u grobnici sagrađenoj na vrhu tornja.
Prema Bristolskoj verziji Vivien je bila mnogo manje okrutna te je Merlina nakon sedam dana ljubovanja pustila da ode, ali prije toga ju je morao naučiti neke od svojih magija.
Postoje još deseci rukopisa
– Ono što je u svemu ovome bitno istaknuti možda nisu i te razlike u pričama, jer takve su legende, u svakoj iteraciji se nešto promijeni, doda ili oduzme. Ovdje je bitno to da u bristolskoj knjižnici postoje još vjerojatno deseci sačuvanih zapisa iz perioda ranog srednjeg vijeka, što je doba o kojem općenito najmanje znamo. I zbog toga bi se u idućim godinama i desetljećima ovdje moglo pronaći pravo blago koje će nam otkriti i približiti kako živote legendi tako i živote običnih ljudi tog doba – smatra profesorica Leah Tether, jedna od glavnih restauratorica manuskripta na kojem su zapisane legende o kralju Artur.
VIDEO: Spasili najveću morsku kornjaču kod Maslenice
Pa posto ni Arthur (ne Artur) ni Merlin nisu realne povijesne osobe novi su napisi nebitni.