Tehnologija spaja moderni i tradicionalni svijet u svim smjerovima. Iako se naizgled IT industrija prvenstveno usmjerava na doprinose u ekonomiji i pospješivanje svakodnevnog života čovjeka, nove tehnologije često znamo vidjeti i u obogaćivanju umjetnosti. Hrvatska novomedijska umjetnica Maja Petrić dobila je iznimnu priliku ostvariti projekt spoja umjetnosti i tehnologije u Microsoftovu centru za istraživanje u Redmondu. Petrić je umjetnica, profesorica i doktorica umjetnosti koji radi na sučelju znanosti, tehnologije i umjetnosti. Stekla je doktorat iz digitalne umjetnosti i eksperimentalnih medija na sveučilištu u Washingtonu, magisterij umjetnosti novih medija na sveučilištu New York i magisterij iz novinarstva na Sveučilištu u Zagrebu.
Petrić je autorica instalacije koja transformira doživljaj Microsoftove uobičajene sobe za sastanke u promjenjiv pejzaž neba. Bogat audiovizualan sadržaj projiciran je pomoću RoomAlive sustava koji se sastoji od pet projektora, osam Kinect kamera za prepoznavanje dubine i malog računala. Uređaji su programirani da izrade detaljnu i interaktivnu mapu prostora na koji je projiciran videosadržaj.
– Cilj moga rada je umjetnička preobrazba prostora, a u tu svrhu kao alat koristim ponajviše audiovizualne tehnologije i svjetlo. Kako bih ovladala tim alatima i inovativno ih primijenila, studirala sam osnove strojarstva, elektrotehnike i računarstva. Poznavanje tih disciplina omogućuje mi da blisko surađujem sa specijaliziranim znanstvenicima i tehnolozima, da razumijem njihov jezik te da kreativno primijenim te tehnologije na umjetnički relevantan način. Takav multidisciplinaran spoj je složen, ali kvalitetna vrsta prožimanja tih disciplina omogućuje bogatiji umjetnički sadržaj te otvara mogućnost za proširenje znanstvenih i tehnoloških disciplina – pojašnjava Maja Petrić svoju instalaciju. Spajanje disciplina je intrigira i motivira.
Umjetnost širi znanost
– Vjerujem da je unakrsno oprašivanje ideja između umjetnika i znanstvenika širi umjetnički vokabular te raspon iskustava koja se mogu postići kroz umjetnost. Znanje i napredak znanstvenika informiraju moj rad, a u ovakvoj vrsti novomedijske umjetničke suradnje, umjetnost također ima potencijal proširiti vrijednost i primjenu znanosti. To je ono što me zanima i što je moguće kada se djelatnici desne i lijeve strane mozga udruže. Izlagala je u nizu uglednih svjetskih galerija i dobitnica je više međunarodnih nagrada, kao i Doktorske nagrade Hrvatske zaklade za znanost. Novomedijskom umjetnošću počela se baviti prije 15 godina kada je još kao studentica otišla u Ameriku.
Novi doživljaj podzemne
– Jedan od mojih prvih većih projekata je bila interaktivna svjetlosna instalacija za newyoršku podzemnu željeznicu. Taj rad namijenjen je transformaciji doživljaja oronulog prostora kroz interaktivnu instalaciju. Izradila sam konstrukciju nalik pukotinama na stropu kroz koje sam projicirala svjetlo, interaktivno povezano s vanjskim svjetlom po boji i intenzitetu. U trenutku kada je vani bilo sunčano, svjetlo kroz pukotine bi postalo žarke narančasto-žute boje. Bavim se vrstom umjetnosti koja za izradu umjetničkog djela koristi nove tehnologije. Ponajviše koristim interaktivne audiovizualne medije te svjetlo u cilju transformacije poetskog doživljaja prostora. Kroz teoriju i praksu istražujem načine manipuliranja ljudskih osjeta kroz koje se prostor doživljava spoznajno i emotivno. S Microsoftom Petrić ima još jedan projekt, koji povezuje umjetnost i umjetnu inteligenciju.
– Epitomizirana neba su drugi umjetnički rad koji sam ostvarila u suradnji s Nebojšom Jojićem, istraživačem strojnog učenja u Microsoftu. Koristili smo njegove algoritme za strojno učenje kao alat za generiranje vizualnih prikaza ljudskog doživljaja neba. Pored svake vizualizacije je fotografija osobe koja promatra u daljinu na toj lokaciji. Svi vizuali su nastali kao rezultat algoritamskog procesa koji uključuje potragu slika neba i osoba na internetu vezanu uz određeni prostor ili vrijeme, te slike su zatim algoritamski sintetizirane u reprezentativan vizual neba i osobe koja gleda u daljinu. Maja živi na liniji Seattle – Madrid – Zagreb, no nada se da će se umjetnošću moći baviti i u Hrvatskoj. Studij i posao su me naveli na put u Ameriku. Osobni razlozi su me vratili u Europu. Kada bih mogla birati, bila bih u Zagrebu te djelovala u Hrvatskoj i iz Hrvatske na internacionalnom tržištu. Nažalost, to još nije moguće. Do tada, biram Madrid koji je između ta dva različita svijeta, Amerike i Hrvatske – kaže Maja, koja priprema i prvu knjigu.
>> Uređaji će biti s nama sve dok ne postanemo kiborzi
