Koliko god sada sve loše izgledalo, sasvim sigurno će proći i ova pandemija koja je na prepad zahvatila čovječanstvo. A onda će se naš pogled ponovo podići prema nebu, možda i u smjeru Crvenog planeta, Marsa. Jer, bez obzira na pandemiju, nastavljaju se planovi i istraživanja o osvajanju tog planeta. Mnogi su dugo vjerovali da tamo postoji ili je barem postojala civilizacija.
12 divovskih vulkana u regiji
Danas Marsom voze robotizirana vozila koja nam svojim kamerama i drugim instrumentima daju izravan uvid u taj planet. Pružaju nam i pogled u njegova prostranstva. Internetska stranica space.com svojedobno se poigrala mišlju Marsa kao turističkog odredišta, pa odabrala osam mjesta na tom planetu koja su potencijalna – izletišta. Primjerice, tu je Olympus Mons za koji navode kako je najekstremniji vulkan u Sunčevu sustavu, a ako i nije tako, onda je najviši vulkan i planina u našoj galaktici. Zasad barem, dok negdje u sustavu možda ne ugledamo još nešto više. Smješten je u regiji Tharsis, Olympus Mons je veličine američke države Arizone, visok je 25 km, što bi bilo gotovo tri puta visine Mount Everesta. Na vrhu mu je velika depresija široka 85 km.
Druga lokacija koju preporučuje space.com sama je regija Tharsis, odnosno njezini vulkani koji bi se lijepo vidjeli s obronaka Olympus Monsa. U regiji postoji 12 divovskih vulkana u zoni širine oko četiri tisuće kilometara. Sve su to vulkani mnogo veći od onih na Zemlji. Objašnjenje je da je to zbog slabije Marsove gravitacije koja je dopustila da tako ‘izrastu’. Valles Marineris je treća regija koju treba razmotriti kao marsovsku turističku destinaciju. Uz to što Mars ima službeno najveći vulkan u Sunčevu sustavu, ima i najveći kanjon, koji je upravo Valles Marineris. Dugačak je čak 3000 km, što je gotovo četiri puta dulje od Velikog kanjona u Sjevernoj Americi. NASA-ini znanstvenici nisu do kraja sigurni kako je ovaj golemi kanjon nastao. Na sjevernom i južnom polu Marsa također ima stanovite ljepote. Sastav sjevernog pola analiziran je izbliza kroz sondu Phoenix 2008. godine, dok smo sjeverni pol do sada istraživali samo iz Marsove orbite.
O ‘vodopadu’ ne znamo ništa
Ali, zna se da su temperature toliko niske da se ugljikov dioksid naprosto smrzne i padne na površinu. Barem tako tvrde u Američkoj svemirskoj agenciji. Interesantno bi to jednom bilo vidjeti izbliza. Jasno, to i ne može biti jednosmjeran proces, pa za marsovskog ljeta dolazi do obrata te se ugljikov dioksid vraća u atmosferu, a ta promjena ima i velikog utjecaja na sami planet. Krater Gale i planina Aeolus Mons sljedeća su lokacija koju bi valjalo posjetiti.
Krater Gale često se spominje kao jedno od boljih mjesta za ateriranje letjelica koje na Mars slijeću nakon polaska sa Zemlje. Rover Curiosity, koji tamo i dalje istražuje, pronašao je neka vrijedna i intrigantna otkrića poput dokaza o nekadašnjem postojanju vode, organske molekule, tragove metana, elementa koji nastane djelovanjem mikroba, no treba se reći kako se ne može govoriti o nekadašnjem postojanju života na tom prostoru. Medusae Fosae jedna je od najčudnovatijih lokacija na Marsu za koju se vežu svakakve priče, spominje se i kao mjesto pada NLO-a, ali prilično je sigurno kako je tamo golema naslaga vulkanskog tla koje je formiralo taj predio na tako intrigantan način. Haleov krater, odnosno nešto poput vodopada ili barem padine, sljedeće je jedinstveno mjesto. O tome se zna pa, malo više od ničega. Nije jasno kako je padina nastala, je li zbog nečega opasna ili ne, pa je tako jedino sigurno da će to biti posljednja destinacija na popisu još dugo vremena nakon što čovjek stigne na Mars. Dine na Noctis Labyrinthus i bazen Hellas ne bi trebale skrivati nekakve opasnosti, odnosno trebale bi dosta toga i otkriti o planetu, odnosno o njezinoj klimi i okolišu te načinu na koji su stvorene.
