Već nekoliko tjedana uživamo u Call of Duty: Modern Warfare, izrazito dinamičnoj pucačini koja nas je od prvog trenutka bacila u akciju, a dostupna je na PlayStationu, PC-ju i Xboxu. Radi se o novom, do sada najuspješnijem nastavku popularne franšize Activisiona, koji je samo u prva tri dana prodaje zaradio 600 milijuna dolara, prestigavši rekord igre Call of Duty: Black Ops 3 iz 2015. godine.
Smještena u današnje vrijeme, kampanja prati pripadnike SAS-a i CIA-e koji se ujedinjuju s pobunjenicima imaginarnog Urzikstana, u pokušaju da pobijede zajedničke neprijatelje Ruse. Pritom su Rusi u nekoliko navrata prikazani kao ratni zločinci, što je izazvalo kontroverze i dovelo do Sonyjeve odluke da igru ne prodaje na tom ogromnom tržištu.
Što se same igrivosti tiče, teško joj je pronaći manu: u fenomenalnom multiplayeru uočili smo tek blagi disbalans u snazi nekih oružja koji će sigurno biti riješen u idućim zakrpama, dok nas u kampanji oduševljava raznolikost zadataka, od upravljanja vojnim dronom do pomaganja taocima da pobjegnu iz zgrade tako što ćete ih navoditi preko snimki sigurnosnih kamera. Kroz igru ćete izmijeniti i nekoliko upečatljivih uloga: bit ćete CIA-in časnik Alex i britanski specijalac Kyle, ali i predvodnica pobunjenika Farah Karim u dvije životne dobi.
Kako se radi o specijalnim vojnim postrojbama, dinamiku borbe i razvoj radnje određivat će nadređeni, a vaše je da izvršavate naredbe i u kaosu koji vas okružuje pokušate preživjeti. Bit će tu, dakako, mnogo žestokih okršaja i jurnjave različitim terenima, a pohvalno je što svaka misija teče glatko i gotovo hipnotički zadržava vašu pažnju. Dok se raširenih zjenica probijate kroz kišu metaka, imajte na umu da je checkpointa puno i brzo se dosežu, što znači da vas igra neće dramatično unazaditi u slučaju pogibije. U tih nekoliko sekundi dok čekate povratak u život, na ekranu će se pojaviti misli o ratu i miru koje su izgovarali Einstein, Bob Marley, Sartre, Majka Tereza, Anne Frank, Thomas Mann...
U gorkom su kontrastu njihove poruke s prizorima u kojima djeca bježe od kemijskog oružja ili strahujete za život svojeg lika dok ga muče u zatočeništvu. A to su samo neki od prikaza realnih užasa modernog ratovanja u koje vas baca novi Call of Duty, otvarajući pitanje o granicama prikaza nasilja u igrama. Je li licemjerno zgražati se nad snimkama ratnih zločina dok sjedite na kauču s kontrolerom u ruci ili bi licemjernije bilo da igra koja kapitalizira ratno iskustvo uopće ne sadrži takve prizore?
To su pitanja koja si kao igrači moramo postavljati, baš kao i pitanja o upornoj dodatnoj naplati već preskupo plaćenih igara na kojoj inzistiraju neki developeri. U tom kontekstu dobra je vijest da je kontroverzni sistem lootboxova koji vam je uz malo sreće donosio bolju opremu i oružje izbačen iz nove igre, a radikalno je promijenjen i koncept sezonskih passova koji sada nude više besplatnog sadržaja. Takav potez pozdravit će svi koji već godinama inzistiraju da developeri “smanje doživljaj” s mikrotransakcijama, a sigurno mu je kumovala i najava nekih država da će lootboxove početi klasificirati kao igre na sreću, što bi dodatno onemogućilo prodaju maloljetnicima. Ruku na srce, Modern Warfare i nije igra koja bi trebala biti dostupna djeci, pogotovo kada shvatite da se u njoj nekritički koristi i bijeli fosfor, smrtonosno kemijsko oružje koje je zabranjeno Ženevskom konvencijom.
Za one starije, koji su spremni na mnogo adrenalina i mučnih prizora ratnih užasa, ovo je jedna od najintenzivnijih i najboljih verzija Call of Dutyja koja bi prvim velikim osvježenjem najavljenim za idući utorak mogla postati još zanimljivija i bolja
Ok BOOMER