Premijerka Kosor imat će danas u Strasbourgu, dan prije no što će Europski parlament raspravljati o prijedlogu Rezolucije o napretku Hrvatske, lak posao, gotovo protokolaran. Ni EP-ova predsjednika Buzeka, člana njezine Europske pučke stranke (EPP), ni čelnike frakcija s kojima će se sastati neće morati uvjeravati da podupru članstvo naše zemlje: sve su frakcije, osim britanskih euroskeptika, složne da je Hrvatskoj mjesto u Europskoj uniji.
Pokazalo se to i pri nedavnoj glasovanja u EP-ovu Odboru za vanjske poslove o nacrtu Rezolucije, što ga je sastavio EP-ov izvjestitelj austrijski socijalist Swoboda. Protiv nacrta, u kojemu se “pozdravlja namjera mađarskoga Predsjedništva EU da dovrši pregovore u prvoj polovici 2011. ako svi kriteriji i mjerila budu ispunjeni”, bila su samo dva odbornika. EP-ova rezolucija pokazuje raspoloženje jedinih izravno izabranih predstavnika europskih građana, ali nije obvezujuća jer EP u čitavome pristupnome postupku ima samo jednu zadaću: odobriti Pristupni ugovor, kako bi parlamenti država članica njegovu ratifikaciju stavili na dnevni red. Unatoč tome, u hrvatskoj se javnosti stvara dojam kao da Swoboda odlučuje o našemu pristupu u EU.
Tome je nasjeo čak i drugi najnakladniji hrvatski dnevnik: u članku koji je 10. veljače objavio na svojemu portalu – doduše ne iz pera svojega bruxelleskoga dopisnika nego nepotpisana redakcijskoga mudrijaša – napisao je da je “upravo Swoboda ključna osoba za hrvatsko potpisivanje Pristupnoga ugovora s EU”!?
Swoboda, iskusan političar, zna da će mu karijera biti to uspješnija što se više njegov lik i riječi budu pojavljivali u glasilima. Pa će tako spomenuti 2014. godinu kao mogući rok za ulazak Hrvatske u EU, znajući da će time, s obzirom na to da je jedini koji spominje tako daleki rok – jer ratifikacija obično traje godinu dana, a samo se Rumunjskoj oduljila preko godine i pol – sigurno dobiti medijski prostor. Naravno da će tu izjavu potom relativizirati i svesti u stvaran okvir, ali cilj je postigao.
Ili će napasti mađarskoga premijera Orbana, pripadnika suparničkoga EPP-a tvrdeći da Hrvatskoj prerano šalje naznake da su pristupni pregovori gotovi. Swoboda je u pravu kada kaže da se hrvatske vlasti ne smije uspavati na lovorikama jer tek trebaju zapeti da se lipanjski rok za završetak pregovora dostigne. No, Orban nije rekao da će pregovori završiti u travnju, nego da bi u travnju Hrvatska trebala dobiti datum za njihov završetak. I nije Orban u krivu jer europski je povjerenik za proširenje Füle najavio da će, ako Europska komisija u svojemu izvještaju 11. ožujka potvrdi da je Hrvatska ispunila mjerila za zatvaranje ključnoga poglavlja Pravosuđa i temeljnih prava, u istome izvještaju predložiti datume i potpisivanja Pristupnoga ugovora, i ulaska Hrvatske u EU. Pa bi ih u travnju Vijeće EU moglo potvrditi. Na stranu sad to što su i neka hrvatska glasila, a možda i sama premijerka, Orbanove riječi protumačili jednako kao Swoboda.
No, nisu samo novinari ponekada u neznanju: jedan se analitičar s profesorskom i doktorskom titulom usudio javno obrecnuti na Orbana da se gura gdje mu nije mjesto jer da proširenje EU od Lisabonskoga ugovora nije više u rukama zemlje predsjedateljice, nego predsjednika Europskoga vijeća Van Rompuya. Pogrešno, jer proširenjem se i dalje bavi Vijeće EU za opće poslove, kojemu predsjeda ministar vanjskih poslova zemlje predsjedateljice. Europsko vijeće morat će, doduše, kao i po prethodnome Ugovoru iz Nice, na kraju potvrditi da je pregovarački posao završen.
Nasuprot Swobodi, vijest tjedna, a i mjeseca, bruxelleska je najava visokoga dužnosnika State Departmenta Countrymanna da Washington neće dopustiti otezanje s hrvatskim ulaskom u EU.
Tko nas ne bi volio, brod bez kormila i cilja ! :))