Viroza me popodne bacila u krevet pa sam si uzela privilegiju da pogledam HTV3. Kako bih izbjegla ružnu informativnu stvarnost na Prvom u liku Sanadera koji se razmahao kao da nije u sudnici nego u Saboru, ili Linića koji uzvikuje \"Car je gol!\", bacila sam oko na Trećem na duhovite etnoforenzičare koji nas uče Kak se dela delanec.
Na tren sam se zeznula prebacujući na Prvi i temperatura mi je trenutačno skočila u uzaludnom pokušaju Branka Nađvinskog da nekad nasmijanu ministricu Opačić, što sjedi ravna kao metla, čvrsto stisnutih usnica i koljena, otopi dosadnim pitanjima, ali taman kad je druga gošća Milanki postavila ubojito pitanje, urednik je prekinuo razgovor kao pravi partibrejker.
Pokajala sam se čim sam privirila u dnevnike jer svađu Miljenića i Šeksa oko lex Perković ne razumijem ni na hrvatskom, ali zato sam jako dobro razumjela veleposlanika Masaru Tsujija na japanskom dok je držao uvodno slovo na koncertu Gocooa. Koncert na drevnim japanskim bubnjevima djelovao bi terapeutski i na naciju u depresiji kad bi daljinski usmjerila dalje od Ferihe i Sulejmana.
Osnažena, priuštila sam si Fokus o popisu stanovništva u BiH i ne bih se pokajala da se Družijanić nije uspaničio kako će mu dobro informirani Ivan Šušnjar s portala poskok.info preoteti emisiju. Vratila sam se na Treći na dokumentarac o jednom običnom marginalcu čija je sudbina rekla više nego sve statistike svijeta i, sasvim primjereno, završila na emisiji o konoplji, jer uz sve te sanadere, milanke i liniće na Prvom gledatelju bi stvarno dobro došao jedan dim.
PLUS
Građanima koji na primjer dobiju opomenu čiji trošak moraju platiti, iako je to protuzakonito, savjeti Potrošačkog koda nasušno su potrebni.
MINUS
Dva dana nakon divljanja u Rijeci, mučno je slušati tlapnje nogometnih djelatnika i političara o gradnji još jedne rupe bez dna za prvenstvo u nogometu.
