SUBOTA 24. 5.
Izgubljeni
Tito – izgubljeni obožavatelji
Desetak tisuća ljudi u Kumrovcu. Slave Tita. Zašto ga slave?
Država mu je propala, propali su mu i komunizam i Partija. Ostalo mu je
samo ime. Ime koje više ništa ne označava, ime
koje ne može naći svoje prebivalište, smiriti se u nekom
trajnom naslijeđu. Titov grob ne zna u kojoj je zemlji. Bio je u
Jugoslaviji. Sadašnja pak Srbija ne samo da nije nasljednica
te umjetne tvorevine nego je u očaju što nije uspjela
naslijediti ni sebe samu. Dapače, Srbija je baštinila grob
čovjeka koji je za to najviše kriv! Kao što mrtvi
Tito ne zna kome i kamo pripada, i njegovi su sljedbenici izgubljeni.
Dok je golema većina shvatila stvarnost u kojoj je očito da od Tita
nije ostalo ništa, to njegovi obožavatelji doživljavaju kao
veliko ništa, s tim velikim ništa se
poistovjećuju, čuvaju ga, njeguju, kite, izgovaraju njegovo ime. Nitko
tako kao oni ne pokazuju kako je nemoćno ono što je bilo
svemoćno, kako se onaj koji je zločinom i strahovladom diktirao
životima dvadeset milijuna ljudi preselio u karantenu uspomena od koje
kao od gube bježe i neki (Vladimir Bebić itd.) koji su još
lani u njoj bili.
NEDJELJA 25. 5.
Različite
vrste gostiju na HTV-u
Redatelj Jakov Sedlar gost kod Aleksandra Stankovića u
“Njedjeljom u 2” na HTV-u. Kad u toj emisiji
gostuje netko koga bije glas “desničara”, voditelj
ga saslušava u udbaškom stilu poznatom iz
mnoštva priča onih koji su prošli nasilje
zloglasne službe iz komunizma. Kad je, na primjer, u istoj emisiji
gostovao Hrvoje Hribar u povodu “velikog uspjeha”
njegova filma “Što je muškarac bez
brkova”, Stanković mu je postavljao mahom pozitivna pitanja
na koja je gost samo trebao sricati potvrdne odgovore. Otprilike: kako
ste divni vi i vaš film, kako je divan Tomićev roman po
kojem je snimljen, kako je publika oduševljena, kako su vas
kritičari ishvalili...! Sa Sedlarom je bilo obratno: u svakom pitanju
nijekani su i on, i njegovi filmovi, i njegovi scenaristi, i Tuđman, i
Tuđmanovo vrijeme, a gost se tim pitanjima morao suprotstavljati,
što je činio vješto i pristojno.
Vješto i pristojno – za razliku od voditelju milih
gostiju koji svoje protivnike nazivaju ustašama, i za
razliku od samog voditelja koji kadšto svojim kritičarima
(Kuljišu itd.) kaže kako “jedu govna”,
pokazujući tako da politička mjerila suptilni ljevičari znaju
uspješno zamijeniti estetskima.
PONEDJELJAK 26. 5.
Internet
– ni knjiga ni katedrala
Nakon proze evo i (hrvatskog) pjesništva na internetu.
Navodno mladež poeziju drukčije neće ni čitati. No književnost je kao
ljubav. Dok čitamo lijepo štivo iz knjige, imamo osjećaj da
je ono samo naše, da je samo za nas pisano, da nikome
drugome ne pripada, te s njim postajemo intimni. Književnost na
internetu je kao ljubav u javnoj kući, kao da je riječ o kurvi koja je
svakome pristupačna. Osim toga, dok čitamo knjigu, čini nam se da su
otisnute riječi trajne, vječne, kao u kamen uklesane, pa ta vječnost
prelazi i na nas. Internet je trenutak, nepostojani tekst
što ga tvori elektronička iluzija, bježeća estetika,
estetika u prolazu, neobvezna estetika gumba na računalu. Posve mu je
strana postojanost knjige i katedrale. Internet ima samo upotrebnu i
nikakvu drugu vrijednost. Stoga su smiješni i posve
bešćutni ljudi koji ga promiču kao senzibilnost ili
svjetonazor, pa su i posve promašena očekivanja da bi u
književnosti mogao zamijeniti knjigu. Tekst otisnut na papiru
oponaša “tehniku” iz prirode, sliku
sunca i svemira otisnutog na zemlji u svim njezinim pokretima i
oblicima.
UTORAK 27. 5.
Sirotinja
na udaru voditelja
Gledam sinoć na TV-u onaj humanitarni nogometni spektakl u Varaždinu.
Sve je to lijepo, nema što! Ta lica koja su nam donijela
toliko radosti! Zvonimir Boban, Davor Šuker, Goran Vlaović,
Miroslav Ćiro Blažević... Ali kad su voditelji i komentatori Božo
Sušec, Duško Ćurlić, Danijela Trbović i Barbara
Kolar stali jaukati, zapomagati i gledatelje koriti što se
slabo hvataju telefonskih slušalica te premalo pridonose u
skupljanju novca za plemenite svrhe, pomislio sam – kao da
Rockeffeller i Bill Gates špotaju Indijance u američkim
rezervatima što se slabo odzivaju na humanitarne priredbe.
Kraj tolikih bogatuna iz svijeta sporta, gospodarstva, estrade i
politike, teških na desetke milijuna eura, prosjačiti
nekoliko kuna kod gledatelja i onda se na njih obrušavati
što su iznevjerili u altruizmu – to mogu samo
hrvatski i elitisti i njihovi glasnogovornici koji bi ljudima, kad bi
mogli, oduzeli i posljednji zalogaj! Gledatelje je neukusno
špotati, i koliko god dali, treba im zahvaliti,
što je kolegica Anita Malenica uljudno i učinila.
SRIJEDA 28. 5.
Papirni
rupčić uporabiti triput!
Nafta je u svijetu sve skuplja, sve skuplje je prodaje i Ina. Po
prostoj logici zaključilo bi se da je ta velika tvrtka prisiljena na
poskupljenja te da joj u godinama u kojima neprekidan i osjetan rast
cijena benzina i drugih proizvoda od nafte sve gnjevnijim kupcima
stalno mora obrazlagati – profit neće rasti. Ali
baš u tim godinama profit se u Ini utrostručio! Većinski je
vlasnik Ine država, ona bira njezina upravna i nadzorna tijela. Ali su
političari, sa Sanaderom na čelu, odustali od obećanja da cijena goriva
neće prijeći ovu ili onu granicu. Stoga sada građanstvo, po uzoru na
cijelu Europu, tješe same naftne tvrtke naputcima za
štednju: neka se više osoba vozi u jednom autu,
ne otvarajte prozore i ne uključujte klimatizacijske uređaje, čim auto
upalite, počnite voziti... To vam je otprilike kao da vas savjetuju da
se papirnim rupčićem useknete tri, četiri puta umjesto jednom. Cinizam
je naftnih tvrtki i proizvođača, velikih i malih, baš u tome
što ekstraprofitima sebi omogućuju raskoš savim
suprotnu tim naputcima. Jer, koje bi to bilo poniženje Hrvatskog
proljeća da se Inin ravnatelj, Savkin zet Dragičević, triput useknjuje
jednim rupčićem!
ČETVRTAK 29. 5.
Srušiti
tradiciju Vlatka Markovića!
Ne bih htio biti zloguk, ali me zabrinjava način na koji se uoči Eura
prsi predjednik HNS-a Vlatko Marković, istovjetan načinu na koji se
prsio uoči Jozićeva, Barićeva i Kranjčarova neuspjeha na tri protekla
velika nogometna natjecanja i kad je
navješćivao da će Hrvatska s Mađarskom dobiti organizaciju
Eura 2012.
Sva četiri puta se Marković razbacivalo velikim riječima o
našem
nastupu (sada kaže: “Rezultat na Euru je pitanje života i
smrti”), sva četiri puta u izjavama i intervjuima isticao je
svoju
gotovo familijarnu bliskost s igračkim i dužnosničkim svjetskim
veličinama (Platini, Blatter, sada Beckenbauer itd.) kako bi svoju
inferiornost prikazao kao superiornost, sva četiri puta je hrvatske
neuspjehe predstavljao kao svoje uspjehe, i sva četiri puta je pokazao
bosanski grb onima koji su očekivali njegovu ostavku. Dakle, zadatak je
izbornika Bilića i hrvatskih nogometaša
srušiti upornu, ustrajnu i sputavajuću tradiciju svoga
vlastitog
predsjednika!
PETAK 30. 5.
S
Thompsonom na marginu!
Nekoliko dana uoči večerašnjeg nastupa
“kontroverznog” Thompsona na Jelačićevu trgu u
Zagrebu u jednim je novinama objavljen golemi naslov “Hrvati
podijeljeni”. Hrvati su, kao normalan narod različitih ukusa,
oko svega podijeljeni, pa i oko koncerta svakog pjevača. Bajaga je
zabavljao pobunjene četnike u Kninu, Balašević je autor
cijele zbirke nacističkih “genijalnosti” o
Albancima, Severina je svako malo u Beogradu u društvu
ratnih zločinaca, toliki živući pjevači nastupali su u slavu diktatora
Tita, ali oni nisu “kontroverzni” i njihovi
koncerti ne “dijele Hrvate”. Ali nije nevolja
što je Thompson navodno pjevao neke ustaške
pjesme (što on poriče) niti je nevolja pokoji posjetilac na
njegovim koncertima s ustaškim obilježjima (partiznaska
nikome ne smetaju), nego je nevolja što su njegove
domoljubne pjesme vrhunac kakvoće u svom žanru, što mu na
koncerte dolazi po pedeset tisuća ljudi i što ga vole
slušati milijuni Hrvata. Domoljub na margini, na rubu,
nezamjetan i bez utjecaja – to može, na to se nitko ne
osvrće, ali domoljub u središtu pozornosti, u matici, u
mainstreamu – to pošto-poto treba spriječiti ili
žigosati!
TJEDNA INVENTURA
