Vladimir Štimac, nekadašnji reprezentativac Srbije koji ponovo nosi dres Crvene zvezde, dao je za litavski portal 15min veliki intervju u kojem se prisjetio svojih košarkaških početaka, dana kada je kao klinac otišao u nepoznato, u Kaunas, kako bi stvorio od sebe ime u Žalgirisu.
Imao je Štimac samo 18 godina kada se našao u stranom mu podneblju, na temperaturama koje su znale dosezati minus od čak 40 stupnjeva Celzijusovih.
Prisjetio se u intervjuu Donatasu Urbonasu i kako je u to doba neprestano jeo u pekarama, ali kada bi imao čime, jer se znalo događati da u novčaniku nema apsolutno ničega.
- Doslovno sam znao gladovati. Frižider bi mi zjapio prazan, nisam imao što natočiti u automobil koji mi je klub stavio na raspolaganje - prisjetio se Štimac i pohvalio čovjeka koji mu se u tim trenucima uvijek stavljao na raspolaganje, Marka Popovića.
- Bila me sramota to priznati roditeljima, tražiti od njih da mi pošalju nešto novaca. I na jedan sam od takvih dana priznao Popoviću u kakvim sam problemima, pa u njemu stekao prijatelja koji je o meni brinuo. Vodio bi me na večere, pomagao u svakome smislu. Učio me kako da se odnosim prema novcu, kako da ne činim gluposti.
Govorio mi je Marko i da smršavim, tjerao me da se dovedem u red. Znao je i zagalamiti na mene, htio me izvesti na pravi put u svakom smislu - dodao je na to Štimac i zaključio:
- Bio mi je od velike pomoći i nikada mu to neću zaboraviti - kazao je u emotivnom intervjuu 32-godišnji centar visok 210 centimetara, koji je nakon Žalgirisa promijenio niz klubova i koji je sa Srbijom osvojio tri velika srebra, na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru, na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i na Eurobasketu u Turskoj.
Bravo za Marka... a i sam je imao problema kao i rodjak mu Komazec u Zadru 90-ih iako mu je otac Petar takodjer ikona u Zadru... sramota