Nije lako dobiti akreditaciju za praćenje utrka formule 1. Uz sve
ostalo organizatorima na uvid treba podastrijeti i već objavljene
tekstove o tom sportu. A ako vam formula jedan nije sektor koji
pratite, nema ni tekstova. Samim time ni akreditacije. Ni zaobilazni
put preko Zlatka Mateše, predsjednika HOO-a, koji je veliki prijatelj
glavnog šefa formule 1 Bernia Ecclestonea i njegove žene Slavice Radić,
nije upalio.
- Deda se nije javio - obavijestio nas je Zlatko.
Nije bilo druge nego kupiti ulaznicu, barem onu najjeftiniju od 99
australskih dolara (najskuplje su stajale 1200) i pridružiti se mnoštvu
od 80.000 ljudi koje je hrlilo u melbournški Albert Park, gdje se oko
tamošnjeg jezera (na užas labudova, galebova i patki) tradicionalno
vozi za Veliku nagradu Australije. Redovi za ulaznice, redovi za
rigorozni sigurnosni pregled, redovi za hranu i piće, redovi za
suvenire, redovi za toalet...
Za tri dolara (oko 13 kuna) mogli ste dobiti i svu nužnu zaštitu:
silikonske čepiće za uši, kremu za sunčanje jer u Australiji je još
ljeto (sušno, pa se na vodi štedi koliko se može) i nekakve naočale
sumnjive korisnosti. Sve je podsjećalo na veliki cirkus samo što su
ovdje izostale prave akrobacije.
Räikkönnen i društvo su 58 puta protutnjali pokraj nas
tolikom brzinom da ih amaterski fotoaparati nisu mogli uloviti. I
toliko bučno (zum, zum...) da vam poslije satima zuji u ušima. Reče
jedan poznanik da bi natjecanja u formuli jedan trebalo zabraniti ako
ni zbog čega drugog a ono zbog buke.
Na kraju smo od službenog spikera doznali (i vidjeli na videozidu) da
je Finac ostao prvi, da je Alonso stigao nakon njega te da je tamnoputi
Britanac Lewis Hamilton zauzeo treće mjesto iako mu je ovo bio prvi
nastup u formuli jedan.
A gledatelji? Nakon što su pojeli prženu ribu i krumpiriće ili hot-dog,
i popili pivo, mogli su poći kućama i pričati kako su izbliza vidjeli
oktanski cirkus. Neki, kao vaš izvjestitelj, sigurno više neće ni
blizu. No, zanimljivi su oni koji se vraćaju.
VN Australije - oktanski cirkus izbliza
