Ovih se dana puno govorilo o prijateljstvu najmnogoljudnije zemlje svijeta Kine i sićušne Hrvatske koja po broju stanovnika (četiri milijuna) zvuči kao da je u pitanju neki kineski gradić.
Potpisano je više memoranduma o suradnji, pa tako i u sportu, a kakvu to težinu ima raspitali smo se kod prof. dr. Damira Knjaza sa zagrebačkog KIF-a koji je u posljednjih 10 godina više od 20 puta posjetio Kinu gdje je, na Beijing Sports Universityju, i predavao.
Sedmi na olimpijskoj listi
S 543 odličja Kina je sedma među zemljama s najvećim brojem medalja na ljetnim Olimpijskim igrama (iza SAD-a, Rusije, Njemačke, V. Britanije, Francuske i Italije), a bila bi puno bolja da je sudjelovala na Igrama prije 1952. ali i između 1956. i 1984.
>> Evo po kojim uzorima bi vatreni mogli dobiti novi stadion
– Kinezima su dugi niz godina jedino mjerilo uspjeha bile medalje na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, a onda su shvatili da nisu sve olimpijske zlatne medalje istog sjaja i da se jedno zlato u gimnastici ne može mjeriti s onim atletskim na 100 metara ili košarkaškim. I zato se sada žele pojaviti na najvećoj pozornici i okreću se zemljama koje su uspješne najpopularnijim sportovima pa smo im mi zanimljivi po tenisu i nogometu. Njih jako intrigira s kojom to tehnologijom tako mala zemlja s malo selekcijom proizvodi takve rezultate i takve sportske zvijezde kao što je Luka Modrić. Oni žele stvarati globalne zvijezde kao što je bio košarkaš Yao Ming koji je najveća sportska ikona u Kini.
Košarkom se u Kini bavi 18 posto ljudi koji prakticiraju sport, a nogometom 12 posto.
– Oni su fascinirani i našom uspješnošću u rukometu, tenisu, ali i u vaterpolu. I zato će sljedeće sezone u Hrvatsku poslati još svoje mladeži, i to vaterpoliste i tenisače. A već sada je kod nas 85 njihovih klinaca i klinki rođenih između 2002. i 2004. iz nogometa, košarke i rukometa što sve financira njihovo ministarstvo sporta. Svi oni stanuju u Hostelu Zagreb i navečer ih možete sve vidjeti sa svojim računalima i slušalicama na uhu kako slušaju online nastavu. O tom dijelu brinu se njihovi kineski pratitelji.
Teško sa selekcijom visokih
Hoće li hrvatski klinci ići u Kinu da bi se usavršavali u sportovima kao što su stolni tenis, badminton i gimnastika u kojima je ta zemlja velesila ili će nam se to isplatiti na neki drugi način?
– Mi smo im ponudili što možemo, a zauzvrat će se Kina prijateljski ponašati prema Hrvatskoj što će se reflektirati pozitivno i na poslovne tijekove. Ako su nam oni dali svoju djecu onda znači da nam vjeruju, a tada i razgovori o investicijama idu puno lakše. Osim toga, mi ćemo moći izvoziti svoje trenere i tehnologiju u Kinu, ali i raditi zajedničke projekte pa će sportska industrija imati koristi.
Je li prof. dr. Knjaz stekao dojam da Kinezi žele investirati i hrvatsku sportsku infrastrukturu?
– Sve njihove investicije, dakako, moraju imati i kineski interes. Neće oni graditi stadione ili sportske dvorane i reći “preuzmite to, mi odosmo”. Ne, oni će graditi nešto što može biti, recimo, centar za pripremu njihovih sportaša ili za edukaciju njihovih trenera. Nisu oni poslovno naivni niti se ponašaju kao pijani milijunaši. Štoviše, vrlo su rigorozni oko kriterija za bilo koji projekt većeg iznosa.
Možemo li očekivati i sportski rast Kine kakav je ovaj ekonomski?
– Ja takav rast očekujem i u sportu jer Kina je već sada moćnija zemlja od SAD-a, a to govorim kao netko tko je dvije godine predavao na Penn State Universityju. Kina je na udaru, predbacuju im se ljudska prava i ekologija, pa se žele pokazati u pravednom svijetu kao što je sport. Jer, tu su u pitanju metri i štoperice odnosno 11 protiv 11 igrača i sve je egzaktno.
Kada je pak košarka u pitanju, Kinezi imaju problem.
– Vi kada dođete u Dalmatinsku zagoru vidjet ćete puno snažnih i visokim momaka, a Kina ipak mora dobro pretražiti neku od svojih provincija da pronađe takvog mladića. Oni će ih na milijun naći možda 100.
No zato nemaju problema pronaći sportaše za sportove u kojima dominiraju svjetskom scenom kao što je stolni tenis. Da će ping-pong biti njihov nacionalni sport, odlučio je još veliki vođa Mao Ce Tung pa ne čudi što su Kinezi od 1959. pa do danas osvojili 60 posto muških zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima, a gotovo sva ženska zlata od 1971. pa do danas.
– Kinezi su krhke i niže građe i odgovaraju im sportovi koji traže eksplozivnost, preciznost u pokretu i izdržljivost koja se može trenirati. Sportovi u kojima oni imaju najveće uspjehe najčešće su individualni i to oni u kojima morate imati ogroman broj ponavljanja da biste automatizirali udarce ili vježbu. Oni više vole šablonu, a mi improvizaciju i zato smo mi s loptom spretniji od njih. Unutar Realova sustava igre, Modrić izvodi imaginacije nepredvidive svima, a Kinezi to nemaju. No zato su vrijedni i spremni na dril, a pomaže im i ogromna selekcija jer ona donosi disciplinu, rad i požrtvovnost. Jer, drugačije ćete se vi ponašati ako vam 10 drugih puše za vratom nego kada nemate kritičnu masu kao što zna biti kod nas.
>> Pogledajte kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice
Bolje oni nego Arapi