Za točno tri tjedna počinje Euro u Francuskoj, na kojem možda i Hrvatska može do medalje. No, šestorica Hrvata mogu se pohvaliti da već imaju medalju s EP-a. Dražan Jerković, Branko Zebec, Ante Žanetić, Željko Matuš, Željko Perušić i Tomislav Knez osvojili su srebro u dresu Jugoslavije na prvom EP-u 1960. godine u Francuskoj.
Tada se Euro zvao Kup nacija, a nakon kvalifikacija, na završnici su nastupale četiri reprezentacije. Te 1960. bile su to Jugoslavija, Čehoslovačka, SSSR i domaćin Francuska.
Od premija kupio vespu i bubu
– U polufinalu smo protiv Francuske odigrali, kažu, jednu od najšokantnijih utakmica u povijesti EP-a. Vodili su Francuzi 4:2, no mi smo u četiri minute zabili tri gola i pobijedili 5:4. Francuski navijači nisu mogli vjerovati. Dražan Jerković bio je najbolji u tom susretu, zabio je dva gola, a onaj drugi jako je razljutio domaćine. Naime, bio je sam na crti, ali nije odmah zabio već si je prvo digao loptu na glavu. To možda nije bilo u skladu s fair-playom, ali takav je bio Draža, poseban – prisjetio se Željko Matuš, uz imenjaka Perušića jedini živ od Hrvata iz te utakmice.
A četiri dana kasnije u finalu je Jugoslavija igrala protiv SSSR-a.
– Poveli smo golom Galića, no Sovjeti su izjednačili, a potom preokrenuli i pobijedili golom Ponedeljnika u produžetku, u 113. minuti. Bili smo bolji, ali njih je spasio tadašnji najbolji vratar svijeta Lav Jašin.
Srebro su igrači Jugoslavije slavili u restoranu u Eiffelovu tornju.
– Slavilo se, ali nije bilo ni približne euforije kao u današnjem nogometu. Osvojili smo srebro, ali nismo imali doček u Jugoslaviji. Osvojili smo dva mjeseca kasnije i OI u Rimu, pa nije bilo dočeka – prisjetio se Matuš, koji već 45 godina živi u Zürichu, a ljeti dolazi u istarski Novigrad.
Mnogi izbornici danas dvoje treba li nogometašima za vrijeme EP-a dopustiti seks.
– U naše vrijeme bila je teorija da seks prije utakmice smeta, zato ga čelnici reprezentacije Jugoslavije nisu dopuštali. Ali i da jesu, mi nismo imali novca da vodimo žene i djevojke na EP – rekao je Matuš i dodao:
– No naš kapetan na EP-u Branko Zebec imao je suprotnu teoriju. On je tvrdio da se mora seksati prije utakmica.
A koliko su početkom 1960-ih zarađivali najbolji nogometaši?
– Za srebro 1960. dobili smo po 300.000 dinara, što je bio solidan novac. Sjećam se da je tada stan u Zagrebu koštao dva milijuna dinara, a za premiju od EP-a kupio sam Vespu i Volkswagenovu bubu. Moja supruga bila je profesorica povijesti i latinskog, a zarađivala je 30.000 dinara mjesečno. Mi smo pak toliko dobivali za svaku pobjedu u Dinamu, što znači da smo mjesečno mogli zaraditi najviše 120.000 dinara. Bila su to drukčija vremena, mi smo trenirali tri-četiri puta tjedno, a današnji nogometaši to odrade u dva dana – kazao je Matuš, inače rođeni Zagorec iz Donje Stubice.
Za Dinamo igrao 428 puta
– Prijatelji mi često kažu da sam prerano rođen, jer bih danas bio milijunaš. Jednom sam izračunao da Modrić u mjesec dana zaradi kao što sam ja zaradio u cijeloj karijeri. No, ja se s današnjim nogometašima ne bih mijenjao, bila su ono ljepša nogometna vremena.
Za Jugoslaviju je Matuš od 1959. do 1963. odigrao 13 utakmica.
– Odigrao bih ih i više da nisam imao peh što sam igrao na istom mjestu kao Šekularac – kaže.
Matuš je za Dinamo odigrao 428 utakmica i osvojio prvenstvo i tri puta kup, a 1963. igrao je i finale Kupa velesajamskih gradova protiv Valencije. Može se pohvaliti i olimpijskim zlatom 1960., a u tom finalu u Rimu zabio je i gol Danskoj (3:1).
Za razliku od hrvatskih reprezentativaca za koje je fakultetsko obrazovanje gotovo nezamislivo, Matuš je još za vrijeme karijere završio stomatologiju.
– Tata je bio liječnik, no kada je poginuo za vrijeme posla, ostao sam s mamom koja je bila nezaposlena. Iako mi je nogomet sjajno išao, nisam želio riskirati i biti bez škole. A i tada nogometaši nisu mogli u 10 godina karijere zaraditi za cijeli život. Na kraju sam kao stomatolog zaslužio mirovinu – kaže Matuš.
Iako živi u Švicarskoj, pozorno prati igre hrvatske reprezentacije.
– Imamo sjajnu momčad, ali trebat će nam i sreće za veliki rezultat. Modrić, Rakitić i još par igrača su svjetske klase, ali nemaju mentalitet kakav smo mi imali. Mi smo ginuli u svakoj utakmici, a oni često čuvaju noge jer znaju da im novac donose klubovi – ističe Matuš.
A pratite li Dinamo?
– Dinamo je moj klub, ali ne takav kakav je danas. U mojoj generaciji za Dinamo su igrali samo purgeri, a već mene kao Zagorca iz Stubice smatrali su dotepencem. Zato mislim da Portugalci i Južnoamerikanci ne mogu biti pravi dinamovci – zaključio je Matuš.
>>Zebec, Čik i I. Horvat među 25 najboljih trenera Bundeslige
A Desanka Šakić