Priču o dopola punoj čaši te kako na nju gledaju optimist i pesimist svi znaju. Upravo su tako različiti i pogledi na Dinamo i njegovu pobjedu (5:1) nad Lukom Koper. Ovacije tribina, navijača koji kao ozebli sunce čekaju nekakvu veliku partiju svog kluba, pogled su optimista, onih koji se nadaju da je ta partija Zajecova Dinama nešto što će gledati i u reprizama protiv jačih suparnika. Pesimisti tu petardu vide kao slučajno izdanje kojem je više kumovao slabašni suparnik nego Dinamova kvaliteta.
Istina je obično negdje između, niti je Dinamo dostigao kvalitetu nogometne elite i sad će šetnjom u Ligu prvaka, ali nije ni loš i objektivno se može nadati Europskoj ligi.
Oda umjesto epitafa
Velimir Zajec ima još mnogo posla da napravi još bolju momčad. Jer, malo bolja momčad od Kopra znala bi vodstvo 1:0 bolje držati, znala bi i iskoristiti pogreške koje je napravio Dinamo. I onda bi priča završila epitafom o europskom pokušaju, a ne odama o petardi slovenskom prvaku.
Igrači Dinama su u utorak navečer izgledali kao da su prošli nevjerojatnu metamorfozu. Od onoga što smo gledali u proljeće do ove rapsodije zapravo i nije preveliko čudo. No, kod Krune Jurčića momčad se našla u teškoj psihozi, kad bi i pobijedila igrači su bili smrknuti.
– Da mi je dočekati dan kad ćemo sa smiješkom otići iz svlačionice – rekao nam je jedan igrač plavih pri kraju tog tužnog proljeća. A u utorak je i on otišao smijući se, baš kao i svi igrači koje je Zeko imao na raspolaganju. Da, baš to je prvi i značajan korak prema uspjehu. Ali, ne smije Zajec zaboraviti ni da je Dinamo s Jurčićem u jesen igrao odlično, da je već u listopadu osigurao naslov prvaka, bio u Europskoj ligi.
Zeko mora zadržati osmijeh igračima, ali i tjerati ih kao na pripremama da rade i rade. Jer taj je rad natjerao Sammira da trči i na utakmici. Zajec ga je stavio na omiljenu poziciju iza napadača, a Mamićev "filho", sin, kako ga Zdravko naziva, treneru je to vratio na najbolji način. I dobio je pljesak tribina koje su ga dosad osporavale. Sammira takvoga nitko neće osporavati, onoga proljetnoga hoće. Kao i Mandžukića. Koji juri terenom, napada vratara, cijelu suparničku obranu. Sad je i zabio, vratio mu se trud.
Šefovi, pustite trenera
– Sukobi s Mamićem? Nema toga, nismo o tome ni razgovarali – rekao je nasmijani Mandžo na pitanje o kaznama kojima mu je prijetio Mamić prije nekoliko mjeseci.
Velimir Zajec u klub je došao na javni Mamićev poziv Dinamovim legendama da dođu pješke i da će im dati momčad u ruke. Zajec se odazvao iako on i Mamić baš prije toga nisu popili mnogo kava.
– Došao si i preuzeo momčad, a ja ću te napraviti velikim trenerom – jednom je, pola u šali a pola ozbiljno, Mamić rekao Zajecu.
Kako Zeki zasad ide, ne treba mu pomagati, možda i sad postane veliki trener. Mamić jako voli Calella i vidi ga u momčadi, Zeko je prednost dao Chagu jer igra bolje. Valjda se šef i trener neće zbog toga svađati. Pa nije baš zgodno ni spočitavanje predsjednika Barišića da je Calello trebao prije ući u igru. Jer, trener je pokazao da zna voditi utakmicu.
Kakva smo mi to neodgojena elita. Pa daj zamisli da u FC Bayernu nekakav predsjednik kaze treneru sto je trebao napraviti. Da na zapadu trener daje ostavku pod hitno i njegovi advokati utjeraju par miliuna eura kazne.Onda vise nema laprdanja.