Premda je iz Južne Amerike doputovao još 19. veljače, brazilski košarkaški izbornik Aco Petrović (62) u Zagreb se vratio tek prije nekoliko dana. Baš kao što je to učinio i krajem studenog, nakon kvalifikacijskog balona u Urugvaju, i ovaj put odmah po povratku u Hrvatsku zaputio se na Pag.
– Po dolasku iz Kolumbije otišao sam samoinicijativno u samoizolaciju zbog obitelji i zbog ljudi s kojima bih trebao biti.
Nažalost, u Zagrebu su ga dočekale dvije nemile vijesti. Preminule su osobe koje su bile prisutne u njegovu sportskom životu. Zlatko Kranjčar kao kolega sportaš, a gradonačelnik Milan Bandić kao čovjek koji ga je svojim autoritetom, nakon mnogo godina, vratio u Cibonu.
Bio je čest gost na Maksimiru
– Beli i ja upravo konstatiramo kako su nas sustigle godine pa je logično da nas prodrma kada odu ljudi s kojima smo bili u doticaju tijekom života. Kao što je govorio Balašević, život je tako kratak da predstavlja onu crticu između dvije brojke – rekao je Aco dok je u društvu svog negdašnjeg suigrača Adnana Bečića ispijao kavicu na netom otvorenoj terasi obiteljskog kafića Amadeus, popularnog stjecišta pokraj Cibonina tornja.
A ovom prigodom najprije smo se vratili u daleku prošlost, u Acine igračke dane kada je s Cicom Kranjčarom dijelio status jednog od najpopularnijih sportaša glavnog hrvatskog grada.
– Uvijek se rado sjetim 1982., u kojoj se u Zagrebu dogodio pravi sportski bum. Prvaci bivše SFRJ postali su dinamovci, odbojkaši Mladosti, ali i mi košarkaši Cibone pa je u gradu zavladala euforija. Mi košarkaši bili smo česti gosti na Dinamovim utakmicama, na kojima je dominirao Ćirin šal, dok je na terenu Kranjčar bio jedan od najeksponiranijih igrača. Koliko je Ćiro bio eksponiran kao trener, toliko je Cico kao igrač, a meni i Cici putovi su se križali. Bilo da je to bilo ispred Kavkaza ili pak u njihovoj Karaki ili u našem Saloonu.
“Aco Trica” volio je gledati Cicu na djelu.
– Kranjčar je bio igrač plemenitog kova. Osim što je bio svojevrsni fantazist, Kranjčar je postizao unikatne golove. Imao je sjajan udarac. Mada je Dinamo tada imao sjajne igrače poput Cerina, Mlinarića i Deverića, Cico je bio frontmen te momčadi.
A dugogodišnji “frontmen” grada Zagreba je čovjek koji ga je nagovorio na povratak u toranj.
– U ljeto 2014. Bandić me izravno nazvao i zamolio da dođem u Cibonu, što sam i učinio. Te dvije godine vrata njegova ureda meni su bila otvorena i, kada je trebalo rješavati kojekakve situacije, on bi nastojao pomoći.
Što bi odlazak njegova zaštitnika mogao značiti za klub koji je trofejniji čak i od trostrukog europskog prvaka Splita, koji ima 23 trofeja, dok ih Cibona ima 46?
– Činjenica je da je Bandić preferirao vrhunski sport i klubove perjanice zagrebačkog sporta, pri čemu je bilo i onih koji su se tužili da su zbog toga dobivali premalo. Kako je Cibona ostajala bez sponzora, to je upliv Grada morao biti sve veći i, prema bilancama kluba, posljednjih godina Zagreb je dosta novca davao Ciboni. A s tog aspekta sada je neizvjesno kakav će stav oko toga zauzeti novi čovjek na mjestu gradonačelnika. Treba reći da je Bandić imao sluha za sport, što se vidi i po tome kako se vrhunski zagrebački sportaši od njega opraštaju. Bandić je bio zainteresiran za sport i s njegovim odlaskom završava jedna era ne samo što se tiče Cibone nego i kompletnog zagrebačkog sporta. I veliko je pitanje što će biti ako na mjesto gradonačelnika dođe netko tko nema afiniteta prema sportu, kome sport nije ni u primisli, a to bi se moglo dogoditi i to bi moglo značiti teška vremena ne samo za Cibonu nego i za ostale zagrebačke klubove. Nažalost, ja ovog trenutka ne vidim gradonačelničkog kandidata koji je zalijepljen za sport i za kojeg ja kao sportaš mogu reći da mu želim dati svoj glas.
Što pak bivši igrač, trener i dopredsjednik Cibone vidi u današnjim vukovima?
– Gledao sam nedjeljni derbi Cibone i Splita i ostao sam zapanjen Ciboninom neodgovornošću u igri kod dvije prednosti od po 12 koševa, koje je Split lako dostizao. S obzirom na odlazak Bundovića i Bilinovca te tešku ozljedu Reynoldsa, to bi mogla biti jako ozbiljna situacija. S obzirom na to kako ovog trenutka izgledaju momčadi, ako se tu u Ciboni ne dogode bitni pomaci, meni se čini da će o naslovu prvaka odlučivati Dalmatinci, to jest Zadrani i Splićani.
Mnogi Acini kolege treneri izjasnili su se o Ciboninu dovođenju mladog srpskog trenera Jovanovića.
Brazilci ga nisu pustili
– Stanje momčadi komentirao sam kao trener, no o klupskoj politici ne želim se izjašnjavati jer sam s Cibonom u trostrukom sudskom sporu.
Kao brazilski izbornik, naš sugovornik nedavno je imao jedan uzaludan put u Cali.
– Dok sam putovao prema Kolumbiji, zbog protuepidemijskih mjera vlada te zemlje donijela je odluku da Brazilci ne mogu ulaziti u njihovu zemlju pa moji izabranici i suradnici nisu ni krenuli na put. Ja sam ušao u balon i promijenio avionsku kartu te za dan i pol krenuo kući. S obzirom na to da je u našoj skupini otprije sve riješeno, mi se nadamo da utakmice protiv Paragvaja i Paname nećemo morati ni igrati.
Nekako u to vrijeme događalo se i veliko zanimanje KK Splita za njegove usluge.
– Split i ja bili smo se praktički dogovorili, no po povratku u Hrvatsku ja sam razgovarao sa svojim brazilskim poslodavcima, koji su mi rekli da oni u tome ne vide svoj interes pa mi to nisu dopustili.
Da se u Splitu sljedećeg vikenda, a ne krajem lipnja, igraju olimpijske kvalifikacije, Brazilci ne bi mogli ući ni u Hrvatsku.
– Morali bismo provesti 14 dana u karanteni, što znači da te kvalifikacije praktički ne bismo mogli igrati.
sa voljenim klubom u trostrukom sudskom sporu!!! Postoji li neki klub gdje nisi zalupio vrata!! Ako dobro pamtim ni sa Cedevitom nije bilo bajno....Čak i ako se radi o ovoj poseljačenoj, švercerskoj Ciboni