Janko Kević (34) jedan je od najiskusnijih igrača Nexea iz Našica. Rukometnu karijeru počeo je u Medveščaku gdje je prošao sve mlađe selekcije. Imao je 18 godina kada je pokucao na vrata seniorske momčadi...
– Nažalost nisam nikad dobio priliku. Te godine u klub je ušao sponzor Agram i došli su Čupić, Sulić, Kopljar, Buntić... Nije bilo teorije da dobijem ni sekundu. Morao sam potražiti sreću negdje druge i otišao sam u Našice, u Drugu ligu. U Nexe je za trenera došao Robert Papić i cilj je bio ostvariti plasman u Prvu ligu. U to vrijeme Druga liga bila je izuzetno jaka. Na kraju smo uspjeli. Mislio sam u Nexeu ostati godinu-dvije, a ostao sam osam godina. Zatim sam 2012. potpisao za Sisak. No ondje se nisam puno zadržao jer sam zajedno s Tomićem otišao u Katar. Igrao sam tamo četiri godine za dva kluba, Al Sadd i El Jaish – kaže Janko.
Mogao sam igrati za Katar
U Kataru se ne ostaje dugo jer tamo vlasnici klubova, šeici, mijenjaju brzo trenere i igrače.
– Tko zna što bi bilo da odmah prve godine nisam s klubom osvojio Emirat kup, a to je njima najvažnije natjecanje. Tomić i ja postali smo za njih top-igrači i nismo se morali bojati otkaza.
Četiri godine u Dohi, nije li malo dosadilo?
– Istina, grad upoznaš u mjesec dana tako da sam znao svaku ulicu tamo. U početku mi je bilo teško, sve me živciralo, a poslije se čovjek navikne na njihov stil života – kaže nam Kević.
Žali što nije prihvatio poziv da igra za katarsku reprezentaciju.
– Prvo su me zvali da igram za njihovu reprezentaciju u rukometu na pijesku. To mi se nije dalo. Taj rukomet na pijesku u Hrvatskoj sam igrao iz hobija. Imao me Rivera u nekim planovima, ali me to odbijanje rukometa na pijesku očigledno koštalo poziva u reprezentaciju koja je 2015. osvojila svjetsko srebro – rekao je Kević.
Dobro, nije da se za četiri godine u Kataru nije ništa zaradilo?
– Zaradilo se. Ne mogu reći. Uložio sam novac u kupnju nekretnina u Zagrebu – istaknuo je.
Nakon Katara odlazi u poljsku Wisłu, kratko se vratio u Katar pa u Dubravu.
Sanjam još reprezentaciju
Iz Dubrave odlazi u Tursku, u Göztepe.
– Ondje je sve bilo divno i krasno. Dok nas druge sezone nije napustio glavni sponzor. Odjednom je sve postalo noćna mora i potražio sam sreću u rumunjskoj Constanzi – naglasio je.
Igrajući za Constanzu, izabran je u najbolju momčad EHF kupa.
– Nakon osam godina ponovno san se vratio u Našice. Grad se nije promijenio, tek ljudi. Svi su malo ostarjeli. – kaže Janko.
Igrao je u reprezentaciji Hrvatske od najmlađih dana, ali nikad za seniore.
– Ako je Čutura u 37. godini mogao debitirati za Srbiju, onda još uvijek imam vremena, ha-ha! – našalio se Kević.
Germania ponudu pogledaj ovdje.
I sto sad, I ja sam napravio kucu u Dubrovniku (u Jugoslaviji) za dvije godine navegavajuci na Atlantskoj plovidbi.