Renato Živković (54) obnaša dužnost glavnoga tajnika HVS-a od 2007. U njegovu mandatu ostvaren je niz vrhunskih sportskih postignuća, čak 23 trofeja osvojila je hrvatska reprezentacija samo u seniorskoj konkurenciji.
Nabrojimo samo najvažnije: zlato s OI u Londonu 2012., srebro s OI u Riju 2016., dva zlata, jedno srebro i četiri bronce sa SP-a pa europsko zlato...
Pitamo ga je li, dok je još bio igrač, mogao i pomisliti da će baš biti glavni tajnik HVS-a?
Pripreme za domaćinstvo EP-a
– Naravno da kao igrač ne razmišljate previše o budućnosti. Ipak moja je želja još od studentskih dana bila da nakon igračke karijere pokušam objediniti sport i ekonomiju, koju sam kasnije i magistrirao. To mi se i ostvarilo i nitko sretniji od mene.
Ova zahtjevna funkcija donijela mi je, prije svega, pregršt zadovoljstva! Slučajno ili ne, u HVS sam došao samo nekoliko mjeseci prije našeg povijesnog uspjeha, osvajanja zlata na SP-u u Melbourneu – kaže Renato.
A na što ste iz svoje igračke karijere najponosniji?
– Za reprezentaciju bivše države igrao sam samo u mlađim kategorijama. Realno, moje tjelesne predispozicije za igru sidraša nisu mi davale velik izbor u borbi protiv znatno jačih braniča. Stoga je glava morala raditi dvostruko više i brže. Eto, na to sam najponosniji, smatram da je glava najvažniji segment pri donošenju optimalnih odluka. I ne samo u sportu.
Kako vam uspijeva život na relaciji Split – Zagreb?
– Moje mjesto boravka je Zagreb, međutim, kad mi to obveze dopuste, rado odem do Splita, tamo su obitelj i prijatelji, ali tamo se također nalazi i cijeli niz obveza koje imamo u vezi s organizacijom EP-a koje će se održati krajem kolovoza 2022. godine u Spaladium areni.
Gdje su sada vaši sinovi Duje i Ivan?
– Nakon što su godinama igrali u Mladosti, oni sad uspješno igraju u Montpellieru, u Francuskoj. Liga im je, posebno nakon dolaska velikog broja stranaca kao što su Prlainović, Vukičević, Petković i Krapić, vrlo dobra, zanimljiva. Uglavnom, njima je tamo odlično, treniraju i igraju u izvrsnim uvjetima, u lijepom su gradu...
Prije nego što je otkrio svoj izbor igrača za vaterpolista godine, nešto je želio naglasiti:
– Treba istaknuti da biramo najboljega u jednoj posebnoj godini u kojoj je nezapamćena pandemija potpuno promijenila naše živote. Mi u HVS-u ponosni smo što smo, kao jedni od rijetkih, uspjeli privesti kraju naše nacionalno prvenstvo i kup. Međutim, velik broj naših reprezentativaca koji su 2020. igrali u inozemstvu, primjerice: Bušlje, Bijač, Vukičević... nisu završili svoja natjecanja.
No oko najboljega nisam imao puno dvojbi. Josip Vrlić jedan je od najboljih sidraša svijeta, dolaskom u Mladost podigao je klub na višu razinu.
I kad, kojim slučajem, nije previše vidljiv tijekom utakmice, on je iznimno važan budući da braniče drži na liniji od dva metra, što znatno pomaže napadačima.
Visoko kod vas kotira i Maro Joković?
– Od 2007. jednostavno je nezamjenjiv u reprezentaciji. Njegovih “milijun” osvojenih medalja samo potvrđuje da je riječ o jednome od najboljih ljevaka svijeta. Ne možemo ni zamisliti nacionalnu vrstu bez Mare, njegovih plivačkih sposobnosti, odlične igre u obrani, ubojitog šuta... Kako je sada i prepun iskustva, bez ikakvih problema može odgovoriti svim postavljenim zadacima.
Sjajna “nova” generacija
Recite rečenicu-dvije i o ostalima iz vašeg izbora.
– Bukić je odlično iskoristio iskustvo iz Pro Recca, u kojem je trenirao s najboljim igračima svijeta. Postao je najbolji igrač i strijelac Regionalne lige, oslonac je Mladosti. Garcia je, usprkos godinama, sjajan i u obrani i u napadu. Reprezentaciji je donio toliko važnu mirnoću i strpljivost.
Fenomenalan pregled igre, a s tim i nepredvidive gola vrijedne asistencije zaštitni su znak ovog vrhunskog ljevaka. Lončar je također neizostavan u reprezentaciji, osim na poziciji sidraša može igrati i kao branič. Njegovo kvalitetno postavljanje u napadu rezultira velikim brojem izbačaja što znatno podiže kvalitetu pozicijskog napada.
Marcelić je pravi dirigent obrane, uvelike je pridonio da Mladost osvoji Regionalnu ligu i prije toga Kup. Fatović je jedan od najboljih napadača. Uz Bukića, Vukičevića i Miloša predstavnik je nove generacije fenomenalnih plivača s odličnim osjećajem za protunapad.
Renato Živković rođen je 8. srpnja 1966. u Splitu. Kao igrač bio je vjeran samo dvama klubovima – POŠK-u, u kojem je ponikao, od 1979. do 1991., i francuskom Tourcoingu do 1997. (ta je dva kluba i trenirao). Bio je poznat po pogocima nogom, jedan takav zabio je i slavnom Rollanu u Barceloni 1991., nakon čega je ovaj, ljutit na suigrače, izašao iz bazena.
S POŠK-om je osvojio Kup osvajača kupova (1984.), Superkup (1984.) i tri Mediteranska kupa. Od 2007., u više mandata, glavni je tajnik HVS-a.
1. Josip Vrlić (Mladost) 7
2. Maro Joković (Brescia) 6
3. Luka Bukić (Mladost) 5
4. Xavier Garcia (Jug AO) 4
5. Luka Lončar (Jug AO) 3
6. Ivan Marcelić (Mladost) 2
7. Loren Fatović (Jug AO) 1
