Na Millennium stadionu u Cardiffu i pred očima 66 tisuća gledatelja Higuain je servirao loptu za Mandžukića. Mario ju je smirio prsima pa poluškaricama, a da ne vidi kamo je šalje, pospremio u mrežu Keylora Navasa. Zatim je s pogledom kao da može pokoriti cijeli svijet i ukrotiti Ronaldovu ekipu osluhnuo navijače jer je shvatio što je napravio. Takav gol ne zabija se svaki dan, a posebice ne Realu.
– Teško je reći koliko bi se to puta moglo ponoviti, ali jako lijep gol. To je strašno teško zabiti. Ja ne znam jesam li ikada u svojoj karijeri dao takav gol. To je više intuicija, nema treninga takvog tipa pa da će netko iz tog položaja pucati, to je intuitivno i teško je očekivati da će se to puno puta ponoviti. To ne možeš vježbati. Dogodi se jednom u sto godina, kako bi se reklo – komentirao je Igor Cvitanović i dodao:
– Uz taj mogu dodati još onaj Zidaneov gol kada su pobijedili Leverkusen. To je bilo lijepo, ali takvi su golovi rijetkost i, kada ih se zabije na takav način, onda su hit, ali to igrač postiže jednom u svojoj karijeri.
Slaže se s time i Branko Strupar:
– Higuain je mogao pucati, ali dodao je loptu Mandži. To je zbilja bio težak udarac. U tom trenutku savršenstvo. Nešto fascinantno i teško za ponoviti.
A baš kao i Cvitanović, i on se, uz ovaj Mandžin, prvo sjeti Zizouova pogotka iz 2002.
– Baš sam razmišljao o tome i odmah sam se sjetio Zidaneova gola. On je jučer bio na klupi Reala, ali kada je igrao u finalu protiv Bayera, to je bio jedan od ljepših golova. Ovaj Mandžin bio mi je još ljepši, teži. Zidane je bio okrenut prema golu i pripremao se, a Mandžo nije – kaže Strupar.
Da, gledao je to i veliki Zizou, a sada je njegov volej iz finala 2002. nakratko zaboravljen, ali nije mu to toliko bitno jer je, za razliku od Mandžukića, on u Madrid odnio klempavi pehar. Teško je pronaći neku satisfakciju u porazu, ali barem je Mario iz Cardiffa otišao kao prvi Hrvat koji je postigao gol u dva finala Lige prvaka (prvi je zabio 2013. za Bayern) i tek je treći igrač u povijesti koji je zabio za dva različita kluba. Prije njega to su napravili samo Velibor Vasović i Cristiano Ronaldo.
– Mandžukić uvijek daje sve, maksimalno se podredi momčadi. Zahvalan je igrač i bio je jučer najbolji u Juventusu, a Modrić... Modrić je klasa. Na svojoj je poziciji među prva tri igrača na svijetu. Kompletan je. Ima energije, ima ritam i zna igrati – kaže Strupar. A Realovu 19-icu pohvalio je i Cvitanović:
– Luka je igrao maestralno kao i cijele sezone. Igra svoju poziciju bez greške, dodaje se u napad, dobar je u organizaciji. Njegova je igra jednostavno fantastična – zaključio je.
Najljepši golovi
Ronald Koeman - nekoć zahvalni nizozemski veznjak, danas trener Evertona, postigao je odlučujući pogodak u posljednjem finalu Kupa prvaka. On je u 112. minuti utakmice zabio iz slobodnog udarca.
Dejan Savičević - nakon što je u dresu Crvene zvezde osvojio Kup prvaka, u majici Milana to je učinio u atenskom finalu protiv Barcelone. Njegov lob udarac bio je najljepši trenutak tog dvoboja.
Rabah Madjer - sjajni Alžirac zabio je prvi gol u finalu Kupa prvaka 1987. godine kada je Porto pobijedio Bayern s 2:1 na bečkom Prateru. Zabio je gol petom, bio je to možda i najgenijalniji potez u eurofinalima.
Zinedine Zidane - jedan od najvećih veznjaka u nogometnoj povijesti prekrasnim je volejem u dresu Reala samo uokvirio dominaciju španjolskog kluba u finalu protiv Bayera iz Leverkusena igranom u škotskom Glasgowu.
Mario Mandžukić - gledajući sve te najljepše pogotke u završnim predstavama, Mandžin je pogodak, usudili bismo se reći, najspektakularniji. Svakako gol koji je nemoguće braniti, gol koji će mu barem malo ublažiti tugu nakon poraza.
Bravo mandžo! A u najboljoj ekipi lige prvaka imamo drugog asa..modrića! U ekipu ušli su i po jedan slovenac i jedan bosanac!