Trojica su velikana bila i izbornici i reprezentativci Hrvatske: Slaven Bilić, Zlatko Kranjčar i najveći od svih, Dražan Jerković.
Pokojni Plavi 9 odigrao je jednu utakmicu za Hrvatsku, protiv Indonezije 1956. godine u Zagrebu, a za šefa reprezentacije izabran je u rujnu 1990. godine.
Trener bez igrača
Svjedok toga vremena, Vinko Hotko, prijatelj pokojnoga predsjednika Franje Tuđmana, prisjeća se kako je došlo do tog izbora.
- Dražan Jerković nije bio službeni kandidat. Bili su to Miroslav Blažević i Zorislav Srebrić. Ćiro je tada bio trener Nantesa, što mu je umanjivalo izglede, dok je Srebrić imao odlične reference jer je već bio izbornik hrvatske juniorske i seniorske reprezentacije. No, kada sam s tim prijedlozima došao k Tuđmanu, on je bio isključiv:
Izbornik može biti samo Dražan Jerković!
No, Jerković nikad nije bio eksponent politike?
- Tuđman mu je honorirao glasoviti govor u Beogradu 1965. godine, ali Jerković nikada nije bio predsjedniku tako blizak kao poslije Miroslav Blažević. Draža je uvijek govorio “Dinamo”, a znate što je Tuđman mislio o tom imenu - kaže Hotko.
Jerković je 1990. godine dobio reprezentaciju bez igrača.
- Žalio nam se uoči utakmice s Amerikancima: “Koga ću pozvati?”. Predložili smo mu “Čileance”, ali on je znao da oni ne žele igrati, jer su bili angažirani u jugoslavenskoj mladoj reprezentaciji.
Jerković, naravno, nije imao problema s odazivom igrača. Stizali su sa svih strana Europe: Vulić iz Mallorce, Cvjetković iz belgijskog St. Truidena, Mlinarić iz Cannesa, Asanović iz Metza, a Kasala je bijeg iz Nürnberga stajao 50.000 maraka klupske kazne.
Kranjčaru dao vrpcu
Dražan Jerković imenovao je Zlatka Kranjčara prvim kapetanom hrvatske reprezentacije, a u drugoj utakmici, s Rumunjskom, priključili su mu se Zvonimir Boban i Davor Šuker, tada igrači Dinama.
Je li Dražan Jerković bio najveći nogometaš u Dinamovoj povijesti?
- Sasvim sigurno! Najveći igrač i najveća moralna vertikala našega nogometa - zaključio je Vinko Hotko.
