Počela je nova sezona rukometne Lige prvaka. Sistem je ostao isti kao prijašnjih godina – dvije elitne skupine s po osam klubova te još dvije kvalitetom slabije skupine. Prvaci elitnih skupina će izravno u četvrtfinale, a klubovi od drugog do šestog mjesta, kao i pobjednici C i D skupine igrat će u osmini finala.
Köln arena će deveti put zaredom biti domaćin završnog turnira. Ako gledamo samo završnice u Kölnu, onda su najuspješniji klubovi Kiel i Barcelona koji su po dvaput bili najbolji. I dok je Barcelona u najužem krugu da i treći put slavi u Kölnu, Kiel ove godine ne igra u ovom elitnom natjecanju.
Godinama su Ligu prvaka osvajali njemački ili španjolski klubovi, ali u posljednje tri sezone to više nije tako. Na krov Europe penjali su se Poljaci (Kielce), Makedonci (Vardar) i Francuzi (Montpellier).
Veszprém je doveo Šterbika
Teško da će se ponoviti lanjska sezona kada su čak tri francuska kluba (PSG Montpellier, Nantes) igrala na završnom turniru.
I dok Parižani i branitelji naslova, Montpellier, imaju dobre izglede da opet ugledaju Köln, isto se ne može reći za Nantes koji je ove sezone prilično oslabljen u odnosu na lani. A za ulaznice za Köln arenu, pored dva spomenuta francuska kluba i Barcelone itekako će se boriti Veszprém, Kielce, RN Löwen, Flensburg i Pick Szeged.
Tko zna, možda je vrijeme da Mađari osvoje Ligu prvaka koju čekaju još od vremena kada je najbolji u Europi bio Honved, daleke 1982. godine.
Veszprém je 2015. i 2016. gubio finala, kao i 2002. kada je trener bio Zdravko Zovko. Klub s Balatona ove sezone doveo je džokera, igrača koji ima četiri osvojena naslova pobjednika Lige prvaka i to s Ciudad Realom (2006., 2008. i 2009. godine), te s Vardarom (2017.).
Jasno, riječ je o 38-godišnjem vrataru Arpadu Šterbiku. Zanimljivo je da je već branio u Veszprému, od 2001. do 2004. godine. Dakle, bio je s ovim mađarskim klubom već jednom u finalu Lige prvaka. Ali, te 2002. godine bolji je bio Magdeburg za tri pogotka. Veszprém se ove sezone oprašta od dva velika igrača – Momira Ilića i Lasla Nagya.
Dvije godine zaredom u Kolnu nije bilo njemačkih klubova. Ove sezone tamo se žele vratiti, a dva su kandidata – RN Löwen i Flensburg. Nikolaju Jacobsenu, treneru Löwena, u karijeri nedostaje samo pehar Lige prvaka.
>> Pogledajte Hrgovićev ulazak u ring uz Thompsona koji je pjevao Geni, geni kameni
Možda bi u toj nakani uspio i prošle sezone da nije došlo do onog čudnog slučaja kada EHF nije u klubu izašao u susret pa su prvu utakmicu osmine finala protiv Kielcea igrali juniori jer je prva momčad isti dan igrala derbi njemačke rukometne lige.
PPD s najmanjim budžetom
Kielce i Vardar ne tako davno osvojili su naslove. Ali ih nisu uspjeli obraniti. Kada su bili na vrhu, oba kluba financirali su moćnici Servas (Kielce) i Samsonenko (Vardar). Litavac je ubrzo ostao bez novca pa je čak tražio poljsku državu da pomogne što su oni odbili, a Rus se polako povlači iz makedonskog rukometa. I dok se još Kielce s našim Cindrićem može nadati Final-Fouru, teško se može reći za Vardar koji je ostao bez Cindrića, Šterbika, Canellasa, Maquede, Dušebajeva, Abutovića i Marsenića.
U toj konkurenciji hrvatski prvak PPD Zagreb tražit će put barem do osmine finala. Bit će jako, jako teško.
U skupini imaju najmanji budžet, a trebali bi biti ispred najmanje dva kluba. Ako je jedan od njih Celje, onda bi drugi trebao biti Skjern ili Motor. Inače, ove sezone u Ligi prvaka igrat će 30 hrvatskih rukometaša, ne računajući one koji igraju u PPD Zagrebu.
U elitnoj skupini igrat će 17, a u utješnoj 13 naših igrača. Najbrojnija naša kolonija je u slovačkom Tatranu (Cvitković, Vučko, Babić, Butorac), turskom Beşiktaşu (Nuić, Tomić, Buljubašić), makedonskom Metalurgu (Jaganjac, Miličević, Tokić), mađarskom Pick Szegedu (Alilović, Šego, Blažević), poljskom Kielceu (F. Ivić, Mamić, Cindrić) i bjeloruskom Meškovu (Š. Ivić, Obranović, Pešić).
Uz Linu Červara na klupi PPD Zagreba imat ćemo još jednog trenera – Slavka Golužu koji vodi Tatran.
