Na današnji dan prije točno 31 godinu hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu: prijateljsku sa SAD-om u Zagrebu, u kojoj je pobijedila s 2:1 pogocima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića. Bio je to doista antologijski dan za hrvatski nogomet, dan kada su se 14-orica junaka iz Dinama, Hajduka, Rijeke, Mallorce, Nürnberga, St. Pöltena, St. Truidena, Metza i Cannesa okupila u Zagrebu, odradila jedan zajednički trening, svladala Amerikance i postavila temelje jedne svjetske nogometne velesile!
Da, velesile! Iako ona u ovom trenutku nije u stanju pobijediti ni Slovačku, Hrvatska još uvijek maršira prema Svjetskom prvenstvu u Kataru, svome već 12. velikom natjecanju! Ta je reprezentacija, čiju je slavu kao izbornik pronosio i kapetan slavnih iz 1990. Zlatko Kranjčar, izrasla je u respektabilnu nogometnu mašineriju s minijaturnom bazom od četiri milijuna stanovnika, koja je u trenucima najvećega nadahnuća beskompromisno u čak jedanaest navrata rušila svjetske prvake, Talijane (1), Nijemce (2), Španjolce (3), Argentince (2), Engleze (3). Svi svjetski mediji prije tri godine s čuđenjem i divljenjem konstatirali su kako se u finale Svjetskog prvenstva plasirala najmanja nacija još od 1950. godine kada je maleni Urugvaj, s 2,2 milijuna stanovnika, šokirao Brazil, tada naciju od 51 milijun stanovnika.
Mala Hrvatska tako je ušetala u odabrano društvo od samo 14 nacija koje su nastupile u finalu svjetske smotre. Ona, tako mala i vječito podijeljena, osim što ima broncu iz 1998. i srebro iz 2018. sa Svjetskog prvenstva, od siječnja do ožujka 1999. bila je po Fifi trećeplasirana reprezentacija svijeta, a ukupno 15 mjeseci u nekoliko razdoblja držala je i četvrto mjesto. Mala Hrvatska svijetu je dala i Zlatnu kopačku SP-a Šukera, Zlatnu loptu SP-a i najboljega igrača svijeta Modrića, zatim najboljega trenera SP-a Blaževića i u najužem Fifinu izboru i kandidata za najboljega trenera svijeta Dalića.
Nažalost, naš nogometni ponos još uvijek ima jači globalni nego lokalni odjek. Njoj se vani dive, a kod kuće joj se traže i naglašavaju mane, vječito se u nju sumnja, pa i sada kada je dvije pobjede dijele od plasmana na SP. Kako god ispalo u studenome s Maltežanima i Rusima, Hrvatska će i dalje ostati svjetski sportski fenomen, tema za znanstvenu studiju. Od junaka iz 1990. Aljoše i ‘Tarzana’ do današnjih predvodnika Luke i ‘Perije’.
Na utakmici sam bio s prijateljima. Putovali smo 1200 km. Stajanje samo za WC i točenje benzina. Isto je bilo i u povratku. Direktno iz auta sam otišao na posao. Nezaboravan osjećaj ponosa, radosti i sreće. Dečkima nikada to nisamm zaboravio. Od gospodina Ivice Grnje nakon nekoliko godina dobio sam sliku te momčadi koja i danas krasi zid moje radne sobe.