Trojica od četiri finalista Olimpijskih igara u igri muških parova doputovali su u subout navečer u Hrvatsku. Ivan Dodig izravno je iz Tokija otputovao u SAD, dok su u Zagreb sletjeli olimpijski pobjednici Nikola Mektić i Mate Pavić te polovica srebrnog para Marin Čilić.
Nakon što su se, po starom dobrom hrvatskom običaju, izredali brojni govornici odnosno čestitari koji predstavljaju institucije, do riječi su došli i sudionici povijesnog olimpijskog finala.
>> Pogledajte video dočeka
Prvi je riječ dobio Marin Čilić koji medalju, radi svoje dobrotvorne zaklade, zaslužuje medalju i za svoj humanitarni rad.
- Na svojim četvrtim Olimpijskim igrama, u tandemu sa svojim kumom Ivanom Dodigom, došli smo on i ja do toliko željene medalje koja nam je nedostajala u našim karijerama. Taj polufinalni dan bio je dan iz snova, oba hrvatska para izborila su finale a veslačka braća Sinković osvojila su olimpijsko zlato. Sam finale bio je uživanje, a Ivan i ja smo preponosni. U Tokio smo išli s ciljem da osvojimo medalju i u tome smo i uspjeli.
Na pitanje bi lo, da je mogao birati, radije imao pojedinačnu medalju ili ovu u paru, Marin je kazao:
- Draža mi je ova u paru jer bi mi bio žao da Ivan ne osvoji medalju.
Priprema za finale baš i nije bila klasična. Niti u metalnom niti u taktičkom smislu, A pao je i neki dogovor prije finala na račun kojeg se Čilić i našalio:
- Kada smo se oba hrvatska para plasirali u finale, bilo je priče da ćemo prepoloviti medalje i da će svatko od nas četvorice imati odličja pola od srebra a pola od zlata. No, nakon finala ta je priča nekako zamrla, pobjednici to više ne spominju.
A pobjednici su bili "očekivani" pobjednici jer su u Tokio otišli kao pobjednici Wimbledona i prvorangirani svjetski par što je značilo i podosta pritiska na samom olimpijskom turniru.
- Ja uvijek kažem da je pritisak privilegij jer ako mnogi od vas nešto očekuju to znači da i dosta vrijedite.
Prije nego što su poletjeli za Tokio, ali i za vrijeme turnira, Mate je govorio da im wimbledonska pobjeda znači neuporedivo više od mogućeg olimpijskog zlata. Sada kada su ga osvojili i imaju ga oko vrata, i kada se u njihovu čast svirala hrvatska himna, je li se išta promijenilo u njegovim pogledima. Je li se ta razlika u korist Wimbledona barem ponešto smanjila? Pitali smo to Matu.
- Naravno, ta se razlika sada malo smanjila. Ovo je poseban osjećaj jer ne igrate samo za sebe nego predstalvjate Hrvatsku pa je drugačije. No, meni osobno Wimbledon će uvijek ostati pri vrhu.
Može li se reći da na Olimpijskim igrama igrate više za Hrvatsku nego za sebe, a na Wimbledonu više za sebe nego za Hrvatsku?
- Kada počinjete igrati tenis svi maštaju o Wimbledonu. Kao sportaš maštaš o Olimpijskim igrama, a kao tenisač o Wimbledonu - kazao je Mektić.
Vi bi trebali Djokovića prenosit,njemu ste dali više pažnje nego svim Hrvatskim sportašima.