Europska Superliga spominje se još od devedesetih godina prošlog stoljeća, a konstantno se oko nje "vrti" predsjednik Reala Florentino Perez. No dok se prvotno idejom samo prijetilo u želji za "izvlačenjem" više novca iz Uefine blagajne, ovaj put situacija je nešto konkretnija.
Postoje klubovi koji žele u Superligu, postoji novac, postoje investitori, postoji infrastruktura i samim time ideja više nije samo puko slovo na papiru. Realizacija je izvediva - u teoriji.
Samo, prvotne reakcije čelnika Uefe i Fife, kao i navijača, europskih nogometnih saveza, ali i liga kao Njemačka ili Francuska, sugeriraju da bi bez obzira na možebitnu zaradu uključeni u natjecanje puno više izgubili. Novca, naravno, to je velikoj dvanaestorici jedina motivacija.
Iako se navijače lako izmanipulira uz sebe, kao i televizijske kuće pa i sponzore, možda i pokoju nogometnu zvijezdu nesklonu biranju reprezentacije ispred vrtoglave zarade, čini se da bi Superliga ipak bila prevelik zalogaj čak i milijarderima koji se trude pokrenuti je. Jer, bez krovnih nogometnih kuća i mogućnosti igranja u domaćim prvenstvima, gubi se značaj, završi se na marginama.
Bio bi to jedan loš pokušaj imitiranja američkih profesionalnih sportova. Zato, kad se sve skupa malo slegne, vrlo vjerojatno će se pokazati da je ovdje riječ o pregovorima.
Perez je vrstan biznismen, što je pokazao kroz činjenicu da uz sebe ima još 11 velikih klubova spremnih ući u Superligu. Znači, uvjerio ih je u uspjeh tog projekta, odnosno, u ostvarenje cilja kroz najavu tog projekta. Uvjerio ih je do te mjere da su spremni na rizik. A ići u takav rizik znači imati određene karte u rukama.
Dojam je da se radi o sjajno tempiranom blefu u trenucima promjene formata Lige prvaka. Nemojte se začuditi ako za "mir u kući" UEFA objavi povećanje prihoda sudionicima Lige prvaka. Time bi ideja o Superligi ponovno bila "na čekanju", za neke druge prilike.
Ali, teško da će odolijevati vremenu, najveći su preveliki i prebogati da ne bi željeli ispuniti potencijal koji im se nudi - u financijskom smislu. Jer, onaj sportski aspekt ipak ljudima kao Perez nije toliko bitan... I možda bi iz tog razloga Superliga bila potrebna, kao i sankcije sudionicima. Pa da oni kojima je do zarade i nekakvog umjetnog spektakla dođu na svoje, zajedno s onima kojima je ipak do temelja nogometa kao sporta i onoga što predstavlja.
Realno, tko to ne cijeni i misli da je iznad, možda bolje da se makne na marginu i radi sve po svojim pravilima.
U Hajduku kazu, ako nece drugi mi cemo se odazvati za igranje u superlizi:))))