Uvertira Europskog prvenstva za Hrvatsku nije bila najsretnija. Na sve ozljede i izostanke koji su na nevjerojatan način pogađali Červarovu reprezentaciju nadovezalo se i nepotrebno, čak i sa strane saveza (!?), prenaglašavanje slučaja Štrlek, igrača koji je izletio sa šireg popisa još prije mjesec dana. Tada je to prošlo gotovo nezapaženo, ali je tek sada dobilo na značaju, u predvečerje prve utakmice, prilikom objave konačnog popisa.
Srećom, pozitivnom duhu igrača trakavica nije nimalo naštetila, a izbornikovo je pravo koga će voditi na prvenstvo i kad sve počne, više nema vraćanja. Igrači koji su na raspolaganju najbolje su što Hrvatska ima. Dok traje. I svaki se popis, koliko god sporan bio, vrlo jednostavno može opravdati. Polufinalom, medaljom... Sve drugo poteže ozbiljne rasprave.
Mnogi su vidjevši u postavi čak šestoricu igrača nikad lošijeg PPD Zagreba zaključili i da je ovo jedna od najslabijih postava reprezentacije u zadnjih dvadeset godina, no ne treba smetnuti s uma i jednu od najvećih kvaliteta izbornika Červara koja ga je učinila rukometnim velikanom, a to je da zabrani svaku naznaku gubitničkog mentaliteta i da otpisane pretvara u pobjednike. Možemo se samo nadati da ćemo i ovaj put to gledati.
Da, Hrvatska više nije moćna kao 2010. kad je također u Grazu započela pohod prema finalu EP-a, svom posljednjem finalu na velikim natjecanjima, ali to je još uvijek reprezentacija koja ima rukometnog „modrića“ Domagoja Duvnjaka ili recimo Luku Cindrića (po ulozi i klupskom dresu koji nosi savršen pandan Rakitiću, op. a.), najskupljeg rukometaša svijeta, kako su ga predstavili austrijski mediji. Da, ima i Igora Karačića, čovjeka čije su igračke, ali još više ljudske, liderske kvalitete osvojile Europu u 2019. godini jer je potpunog autsajdera kao MVP popeo na klupski Mont Blanc.
I da ne zaboravimo, još uvijek, barem kad počnu velika natjecanja, ta naša rukometna reprezentacija uživa i veliku podršku navijačkog puka, posebno kad se igra u gradovima kao što je Graz, gdje se kao nigdje drugdje spajaju iseljena Hrvatska s navijačima iz domovine. Vidjelo se to jučer u trenucima kad je zagrmjelo „hoćemo pobjedu“. S takvim kapitalom Červarova momčad mora pokazati snagu i ne smije pokazati strah baš ni u jednoj utakmici, niti joj je potrebna retorika alibija. Ključno je kao i uvijek da raste u svakom segmentu igre kako turnir ide dalje, a ne da pada. A sve ostalo je sport...
Derventa, Čitluk, Imotski, Vitez, Prelog, Staro Petrovo Selo, Ludbreg, Ogulin, Zagreb, Linz i samo jedna zastava na kojoj je pisalo Pljevlja, grad na sjeveru Crne Gore. Bila je to najbolja ilustracija omjera snaga na tribinama, ali na terenu je ipak slika u prvom dijelu bila drukčija jer Crna Gora ima za balkanske prilike pristojnu momčad s dobrim vratarom i nekoliko zanimljivih bekova te mladog, školovanog stručnjaka na klupi Zorana Roganovića.
Izdanje na startu bilo je zadovoljavajuće jer ne zaboravimo da je za pripremu Červar imao svega osam dana s najjačim snagama. Lakši ždrijeb startne skupine otvara mogućnost doraditi dosta toga, prije svega kolektivnu igru u napadu na postavljenu obranu. U tom smislu i sljedeće dvije utakmice s Bjelorusijom i Srbijom treba promatrati kao nastavak zaista prekratkih priprema koje izbornici imaju na raspolaganju. Neka Hrvatska bude najbolja kad će biti najpotrebnije, u Beču protiv Njemačke i Španjolske u drugom krugu. To nas, uvjereni smo, sve skupa čeka.
>>> Pogledajte atmosferu uoči utakmice
