Prvo službeno Fifino natjecanje na kojemu je Diego Maradona demonstrirao svoje čarobnjaštvo bilo je Svjetsko prvenstvo za igrače do 20 godina održano u kolovozu i rujnu 1979. godine u Japanu.
Na tom turniru u istoj skupini s Argentinom nastupala je i reprezentacija Jugoslavije, a njihov međusobni ogled dogodio se 28. kolovoza 1979. u Omiyi.
Argentina je slavila pogotkom Osvalda Escudera s 1:0, a iako se očekivalo da će tada 18-godišnji Diego (u to vrijeme igrač Argentinos Juniorsa) biti središnja figura utakmice, to se ipak nije dogodilo.
Zašto? Objašnjava Diegov izravni suparnik u Omiyi, njegov vršnjak Marko Mlinarić.
– Cijeli svijet tada je već znao za Maradonu jer on je u to vrijeme već bio nastupao za A reprezentaciju Argentine. Sjećam se da je pokojni novinar Amigo Magdić zbog njega išao na prijateljsku utakmicu Mađarska – Argentina i, kada ga je vidio na djelu, dao mu je nadimak “Mali zeleni” – počeo je svoju priču Mlinka i nastavio:
Svi smo već bili znali za njega
– Naš izbornik Stevan Vilotić upozorio nas je uoči utakmice na tog dečka, no to i nije morao učiniti. Svi smo za njega već bili čuli i znali smo da nam od njega prijeti najveća opasnost. Vilotić je odlučio zadaću čuvanja Maradone povjeriti Borislavu Mitroviću, igraču Crvene zvezde, i moram reći da je on to odradio vrhunski. Diego Maradona na terenu je u toj utakmici bio neprimjetan.
Osim Mlinarića, u sastavu mlade reprezentacije Jugoslavije bila su tada još petorica hrvatskih nogometaša: Ivan Pudar, Ivan Gudelj, Vlaho Macan i Robert Juričko iz Hajduka, te vratar Tomislav Ivković iz Dinama. Da, bio je to prvi susret kasnijih velikih rivala Ivkovića i Maradone.
– Mi smo u toj utakmici s Argentinom bili bolji suparnik i nismo zaslužili poraz. Jedan moj udarac argentinski vratar obranio je vrhom kopačke, kada sam već loptu vidio u mreži. Strijelac za Argentinu bio je omaleni Escudera, izgledom sličan Bobu Rocku ili bivšemu Dinamovu treneru Ardilesu, provukavši loptu ispod Ivkovića.
Inače, Diego je u toj utakmici već “upoznao” Tomicu. Pokušao ga je iz slobodnog udarca s lijeve strane iznenaditi šutom lijevom vanjskom, na što je Ivković ulovio loptu kao krušku, te, kao prijeteći, podigao kažiprst prema Maradoni: “Nemoj mi to više raditi” – nasmijao se Mlinarić anegdoti staroj 41 godinu.
Usput, reprezentacija Jugoslavije na tom je prvenstvu bila poražena i od Poljske (0:2), te joj pobjeda nad Indonezijom (5:0) nije bila dovoljna za prolaz u eliminacijsku fazu. Argentina je pak, predvođena genijalnim Maradonom i najboljim strijelcem turnira Ramonom Diazom, otišla do kraja i postala svjetskim prvakom svladavši u finalu SSSR sa 3:1.
Još se jedna Dinamova legenda u svojoj karijeri susrela s velikim Diegom i, po vlastitoj priči, strpala ga u mali džep. Džemal Mustedanagić, danas 65-godišnjak, zaposlenik Albanskog nogometnog saveza, nakon odlaska iz Dinama, od 1983. do 1986. godine, bio je član bečke Austrije, s kojom ima tri naslova prvaka i jedan kup.
U tom razdoblju jedan od najupečatljivijih nastupa ostvario je na Nou Campu, u utakmici protiv Barcelone, kada je bio “osobni čuvar” slavnoga Maradone. Bilo je to u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova 1983. godine. Austrijance je s klupe vodio Čeh Vaclav Halama.
– Mogu se pohvaliti da smo tada izbacili Barcelonu! U Beču je bilo 0:0, a u uzvratu 1:1, i u toj drugoj utakmici Maradona je bio moj. Priznajem, strahovao sam da me ne napravi smiješnim, da ne primimo pet komada. Ali, austrijski mentalitet nikome nije priznavao da je bolji. Igrali smo hrabro, a Maradona se nije naigrao pokraj mene. Jednom mi bio prodao tunel, ali nije bilo posljedica. Bila mi je čast što sam čuvao takvoga igrača – ispričao nam je Džemal Mustedanagić.
Prvi hrvatski nogometaš koji se s Maradonom susreo na talijanskim travnjacima bio je Splićanin Davor Čop, tada nogometaš Empolija. U srazu u Napulju ostao je na klupi, a u drugoj utakmici zaigrao je protiv tada najbolje momčadi Apenina i najboljega igrača svijeta.
– Bila je to sezona iza one u kojoj je Napoli s Maradonom postao prvak. Na svom stadionu imali su prosjek od 60 tisuća gledatelja po utakmici, a na gostovanja ih je također pratilo nekoliko tisuća ljudi. Ne mogu reći da sam bio fasciniran momčadi Napolija, iako su uz Diega u njoj bili Careca i Falcao. Međutim, Napoli bez Diega ni izbliza ne bi bio tako jak – kaže Čop i nastavlja:
– Priznajem, gledajući Diega već na zagrijavanju prije utakmice, svjedočio sam magiji. Kao da ga sad vidim kako ležerno tehnicira, kako mu navijači zaneseno skandiraju upijajući svaki njegov potez. U utakmici u kojoj sam nastupio protiv njega postigao nam je dva gola. Nismo nijednom bili u izravnom duelu, a sjećam se kako s na terenu ponašao gospodski, svakome igraču nakon duela pružio je ruku...
Bekovi nisu birali sredstva
Talijanski braniči nisu ga baš štedjeli, Maradona je igrao u teškim uvjetima, puno težima od ovih u kojima igra Messi.
– Da, svi su suparnici Napolija gledali samo kako njega zaustaviti i pritom nisu birali sredstva. Diego je to sve stoički trpio, iako su to doista bili teški uvjeti za takve majstore. Tukli su ga, da, ali njegova genijalnost svejedno je uvijek dolazila do izražaja i on je, unatoč svim grubostima s kojima je bio suočen, uvijek radio razliku – kazao je Čop.
Pitaju li vas sinovi ikada za susrete s Diegom?
– Ivan, koji je nogometni trener u Zagrebu, javio mi je da je Diego umro, a kasnije se javio i Duje iz Belgije. Naravno da su me odmah pitali jesam li igrao protiv Diega i kakav je on igrač bio. A, eto, imam se čime pohvaliti – zaključio je Čop, koji je u Empoliju proveo jednu sezonu, 1987./1988.
Inače, Diego Maradona je kao reprezentativac Argentine osvojio dva trofeja: spomenuti svjetski naslov s mladima 1979., te Svjetsko prvenstvo 1986. godine u Meksiku. Poput Lionela Messija, Diego nikada nije s gaučima osvojio naslov prvaka Južne Amerike. Messi također ima naslov svjetskog prvaka s mladom reprezentacijom iz 2005. te olimpijsko zlato iz 2008. godine.
Kako taj Dasović mož trkeljati. Strahota!