Prvog dana većeg popuštanja epidemioloških mjera, i dozvole treniranja za sportaše prve i druge kategorije, prvi su trening odradili upravo najtrofejniji aktivni naši sportaši – olimpijski pobjednici, šesterostruki svjetski i četverostruki europski prvaci – veslačka braća Sinković. Na jarunskom jezeru bili su već u sedam sati ujutro, a u pola devet su spremno davali izjave.
– Nakon pet i pol tjedana opet smo svoji na svome jer Jarun je naš drugi dom. Teško nam je padalo ne ići na Jarun po ovako lijepom vremenu koje nas je i danas počastilo – bila je prva reakcija Valenta (31) na kojeg se nadovezao i godinu mlađi Martin (30):
– Lijep je osjećaj vratiti se u našu normalu i zato pohvala Nacionalnom stožeru civilne zaštite jer smo svi zajedno to bolje odradili od nekih drugih država. Istina, nije mi bilo drago gledati kako se građani mogu rekreirati, a mi ne možemo, no ja sam to prihvatio tako da mi moramo biti primjer ostalima i ostati doma. Uostalom, kada su odgodili Olimpijske igre za 2021., onda nam je to bilo lakše podnijeti, nestalo je pritiska.
Ni treneru Braliću nije bilo lako tjednima gledati one brojne jarunske šetače, trkače, bicikliste, rolere...
Trebat će mjesec i pol da vrate formu
– Bilo mi je jasno da krizni stožer nije mogao slučajeve rješavati pojedinačno. Ja sam kao rekreativac proveo sate i sate na biciklu, jer morao sam biti spreman za praćenje treninga na dva kotača. S druge strane ja kao trener nisam mogao, iako je nama trojici na raspolaganju 5-6 četvornih kilometara površine. Inače, ovo je najveći skup medija na nekom veslačkom treningu u mojih 45 godina trenerskog posla. Očito je da ste se i vi zaželjeli sporta – ustvrdio je trener zlatne braće Nikola Bralić koji je bio zadovoljan prvim vanjskim treningom svojih trofejnih štićenika:
– Nakon tri kruga pojavili su se žuljevi pa smo morali prekinuti. Ne smijemo prijeći crtu nakon koje se otvaraju duboke rane koje bi sporo zarastale. Čim to osjetimo, prekidamo trening i nadomještamo ga bicikliranjem ili trčanjem.
Proljetni žuljevi za Sinkoviće su nešto uobičajeno pa Valent ističe:
– To je nešto što svakog proljeća moramo proći. Pokušat ćemo se zaštititi i rukavicama, važno je da se ne naprave rane. Otkako smo prešli u rimen veslanje, više ih imamo nego kada smo bili u skulu.
Razlika između disciplina je, kazuje Valent, i u vremenu prilagodbe.
– Dvostruko više vremena treba nam za uveslavanje u tehnički zahtjevnijem dvojcu bez kormilara nego što je to bio slučaj u dvojcu na pariće.
Po treneru Braliću, trebat će im do mjesec i pol da se uveslaju:
– Kod veslača je kao i kod plivača, prilagodba na medij vode jako dugo traje. Plivači su mi znali reći da, kada nakon mjesec dana skoče u bazen, imaju osjećaj kao da plivaju u pijesku. Tako je i s nama, mi izvodimo traženi pokret, no treba povratiti taj osjećaj guranja čamca, odnosno suradnje tijela, čamca i vode.
Martin se nada da bi to moglo biti i prije:
– Ovaj put smo se bolje uhvatili nego što smo mislili, no realno, ukupno će nam za to trebati oko mjesec dana. Na prvom treningu htjeli smo odveslati 16 kilometara, a uspjeli smo 12 jer su nam puknuli žuljevi pa ćemo sada morati tjedan-dva lakše.
Inače, braća će bez natjecanja biti sve do listopada, kada bi se u Poznanju trebalo održati Europsko prvenstvo. No, sve će ovisiti o daljnjem razvoju situacije s pandemijom koronavirusa.
I aktualni europski i svjetski doprvak na preči, Tin Srbić, nakon gotovo dva mjeseca ponovno je odradio trening u gimnastičkoj dvorani u Lučkom. – Veselim se treninzima, ali se ne veselim bolovima kojih će biti nakon ovako dugog nevježbanja. Mislim da ću trenirati svaki dan kako bi došao u nekakvu optimalnu formu tamo negdje na jesen. Možda će biti koji slobodan vikend za odlazak na more. Činjenica je da su sva natjecanja otkazana tako da nema žurbe što se tiče treninga. Postoji nekakva mogućnost da se tamo negdje u studenom održi Europsko prvenstvo koje je trebalo biti sada u svibnju – kaže Tin.
Za sada će sam trenirati u dvoranu.
– To će mi biti sasvim čudno. Nadam se da se trener i ja nećemo posvađati sve ove dane koji su pred nama, a nigdje nikoga blizu – istaknuo je naš gimnastičar.
Kako je bilo u karanteni?
– Čudno, pogotovo u početku. Bilo bi još gore da je bila stopostotna karantena kao u nekim drugim zemljama. Čudno mi je bilo jer sam prije imao cijeli dan popunjen, a sad odjednom vremena koliko hoćeš. Znam da se još dugo neće sve vratiti u normalu, ali se nadam da će ovaj koronavirus nestati zauvijek – rekao je Srbić.
Odgoda Igara dobro vam je došla?
– U jednu ruku da jer zbog operacije i oporavka ne bih bio u najboljoj formi do Tokija da su Igre počele krajem srpnja – zaključio je Srbić.
>>> Pogledajte prvi trening Tina Srbića
Sandra Perković također je krenula s treninzima na otvorenome, na stadionu Mladosti.
– Prvo smo morali dezinficirati teretanu i bacalište jer tu nisam bila 43 dana. Krenula sam lagano s bacanjima. Zadovoljna sam dužinama nakon tako velike stanke. Bez obzira na to što su odgođena sva velika atletska natjecanja, treniram prvenstveno zbog sebe i svog osobnog života da bacim disk što dalje. Moram se samo paziti ozljeda jer još uvijek ne mogu računati na medicinsku skrb kakvu sam imala dok nije bilo pandemije – rekla je Sandra Perković nakon prvog treninga.
I većina naših prvoligaških nogometnih klubova vratila se treninzima na svojim stadionima i igralištima. Doduše, u malo drukčijim uvjetima. Tako se u Maksimiru moglo vidjeti kako su igrači Dinama radili u skupinama od po pet igrača. Već kad su dolazili na parkiralište kod južne maksimirske tribine, i to u opremi za treniranje, mjerila im se temperatura. Baš svi plavi igrači prolazili su taj prvi i najvažniji test, nitko nije imao povišenu temperaturu, a granica je bila 37,2 Celzijeva stupnja.
Trener s maskom na licu
Na stadionu Hitrec-Kacian prvu je skupinu igrača vodio novi trener Igor Jovićević, stigao je sa zaštitnom maskom na licu, pozdravio se s igračima samo dodirom laktom. Igrači su sa smiješkom stigli na travnjak, ondje su ih već čekale razne sprave koje su ekonomi Dinama dezinficirali. Jovićević je radio sa skupinom igrača u kojoj su bili Ademi, Petković, Dilaver, Leovac i Theophile. Vratare je trenirao Sandro Žufić, tako su Livaković, Zagorac i Josipović upoznali nasljednika dosadašnjeg trenera vratara Silvija Čavline.
– S iščekivanjem i nestrpljenjem dočekali smo treninge i razgovor s igračima. Dijelimo svi te emocije. Ide sve u skladu s planiranim i u skladu s uputama kako bismo zadovoljili sve kriterije. Malo je teže tako koncipirati treninge jer postoji vid suradnje gdje igrači trebaju biti blizu, ali prilagođavamo se. Zaželjeli su se lopte i siguran sam da će to biti svakim danom sve bolje – kazao je trener Jovićević i o samom prvom radnom danu dodao:
– Ne smijemo divljati. Razgovarajući s Brunom i Arijanom, došli smo do zaključka da je ovo naoko bio lagan trening, ali je puno zahtjevnije i teže nego bilo koje trčanje.
A onda može i 30. svibnja krene nogomet?
– Hoće li biti 30. svibnja ili ne, zaista ne znam. Moramo biti socijalno osjetljivi. Jedno je želja, a drugo činjenica da problem još uvijek postoji. U Hrvatskoj se stanje malo stabiliziralo, ali razgovarao sam s bratom koji živi u Španjolskoj i s nekim prijateljima iz Španjolske – nije im do nogometa. Slušat ćemo upute Stožera civilne zaštite te ministara Beroša i Božinovića i ponašati se tako da bude za nas bezbolnije i bezbrižnije – rekao je Jovićević.
>>> Pogledajte kako su se hrvatski sportaši vratili treninzima nakon pet tjedana
