Temperamentna južnjačka publika treneru je Damir Buriću nakon 0:4 s Rijekom okrenula palac dolje i aklamacijom se opredijelila za njegov odlazak, ali kada bi se zbivanja unutar Hajdukovih struktura sagledavala barem i s minimalnom dozom objektivnosti, popularni Šolta još uvijek bi uzdignute glave trebao šetati Splitom.
Pogledajte samo Hajduk kroz prizmu brojki. Damir Burić nakon prvih 17 jesenskih kola osvojio je 31 bod ili osam više od Kopića i Vulića nakon 17 kola prošloga prvenstva.
Hajduk je u ovom trenutku drugoplasirani na ljestvici, uz samo jedan katastrofalan kiks u Hrvatskoj ligi, 0:4 s Rijekom, dok je Hajduk u ovo doba bio tek šestoplasiran na ljestvici.
Nije vodio pripreme
Pogledamo li Hajdukov učinak nakon 17 kola u svim dosadašnjim izdanjima Lige 10, onda je Burić najučinkovitiji trener bijelih u posljednje tri sezone, samo jedan bod slabiji od svoje statistike iz 2015. godine, s jednakim brojem pobjeda, te četiri boda slabiji od rekordnoga Tudorova učinka iz 2013. godine.
Nije naodmet spomenuti kako Burić Hajdukovu momčad nije vodio na ljetnim pripremama, niti je vodio glavnu riječ u prijelaznom roku, a bijele je preuzeo nakon brodoloma epskih razmjera, s malteškim Gzira Unitedom.
Hajduk je u srpnju protiv Maltežana doživio blamažu desetljeća, koja je sa sobom povukla ne samo smjenu trenera nego i udar na cjelokupno ozračje oko kluba, ali Burić je uspio ponovno skupiti sve krhotine i od momčadi razbijenoga samopouzdanja i poljuljanoga morala ipak napraviti pobjednike.
Podsjetimo, Hajduk je, među ostalim, uspio pobijediti sudionika Lige prvaka Dinamo, a još jednom ponovimo - Hajduk i dan danas drži drugo mjesto, a to je pozicija koja bi ga na kraju sezone mogla odvesti u kvalifikacije Lige prvaka. U kojima je posljednji put bio 2005. godine.
Hajduk je pak posljednji put drugo mjesto u prvenstvu osvojio još 2012. godine, kada je trener bio Mišo Krstičević, i ovakav kakav jest, Hajduk bi drugo mjesto trebao tretirati kao – trofej.
A Buriću ipak dati još malo kredita. Pa ako hoćete, Hajduk je s Burićem u posljednjem ciklusu dobio i dvojicu A reprezentativaca, Juranovića i Caktaša. Rijeka nema niti jednoga.
Sve dakle upućuje na to da Damir Burić teško može biti faktor nestabilnosti u Hajduku, i da su epicentri silnih potresa negdje drugdje. Evo, od ožujka ove godine gotovo da bismo mogli nabrojiti kompletnu jedanaestoricu protagonista koji su iz raznih razloga napustili Hajduk.
Najprije predsjednik Huljaj, a potom u Brbićevu razdoblju redom su prema izlaznim vratima kretali šef akademije Gojun, trener druge momčadi Tolić, trener prve momčadi Oreščanin, glavni skaut Brkljača, a otkad je Burić na klupi, redom su padali i sportski direktor Bjelanović, dopredsjednik Jakobušić, glavni skaut Argurio.
Inter, pa Istra 1961
Sve se treslo od ostavki i otkaza i onda se u takvom ozračju, uz kontinuirani pritisak Torcide koja postrojava igrače i tjera im strah u kosti, od trenera očekuje da gazi sve pred sobom. U takvom nestabilnom, vječito trusnom okruženju, Burić je s ovim rezultatima još malo pa čudotvorac.
Najmanje što Hajdukovu ranjenom tkivu u ono trenutku je novi rez, naravno izuzev ako Burić šokantno kiksa u posljednja dva jesenska kola, s Interom u Zaprešiću i Istrom 1961 na Poljudu.
Istina, smjena trenera bio bi potez u duhu iskričave Hajdukove tradicije, ali i nova manifestacija neozbiljnosti, slabosti i podložnosti utjecajima sa strane.
Ako se već opredijelio za Burića i dao mu povjerenje u najtežim trenucima za klub, onda se Hajdukovo vodstvo, ako imalo drži do sebe, ne smije slomiti pod pritiskom razočarane publike. Nego s Burićem ići “na barikade”. Sve dok su bijeli u igri za povijesni doseg - drugo mjesto u Hrvatskoj ligi.
>> Pogledajte kako je nastala hajdučka milenijska fotografija
Ako Hajduk osvoji drugo mjesto- golemi uspjeh. Realno-četvrti. Dinamo,Rijeka, Osijek pa Hajduk.