Svi relevantni afrički mediji u svojim su sportskim rubrikama ovoga tjedna prenijeli vijest kako je “jedan poznati trener nomad iz Hrvatske”, 54-godišnji Brođanin Zdravko Logarušić, preuzeo nogometnu reprezentaciju Zimbabvea, 111. selekciju sa svjetske rang-liste.
A Zdravko Logarušić doista je jedinstvena pojava na hrvatskom, pa i afričkom trenerskom nebu, i nadimak “trener nomad” najbolje oslikava njegov trenerski opus. Naime, Logarušić je u Hrvatskoj ligi vodio samo jednu jedinu utakmicu, 2001. godine Marsoniju protiv Varteksa (i izgubio 0:3), ali zato već dulje od desetljeća slavu stječe na raznim afričkim destinacijama.
Tako je Logarušić jedini hrvatski trener koji je radio u čak šest afričkih zemalja: Gani (u dva kluba), Keniji (dva puta), Tanzaniji, Angoli, Sudanu i sada Zimbabveu. K tome, jedini je dobio angažmane u dvije nacionalne selekcije, opet u Sudanu i u Zimbabveu.
Sportski ponos zemlje
Prije njega hrvatski izbornici u Africi bili su Frane Matošić u Tunisu, Ante Bušelić u Zambiji, Zlatko Škorić u Angoli, Ilija Lončarević u Libiji te Josip Kuže i Branko Tucak u Ruandi. Logarušić je ovih dana još uvijek u Slavonskom Brodu, gdje je obavljao posljednje pripreme prije polaska u svoju novu afričku avanturu.
– Svojim novim poslodavcima poslao sam svu dokumentaciju. Čekam zrakoplovnu kartu i odlazim na put od 10,5 do 11 tisuća kilometara, u Harare, grad u kojemu još nisam nikada bio – kazao nam je Logarušić, novi izbornik popularnih Warriorsa, sportskoga ponosa zemlje od 14 milijuna stanovnika u južnom dijelu Afrike.
Kako ste dobili angažman u Zimbabveu?
– Preko jednoga južnoafričkog menadžera. Lansirao me dobar rezultat koji sam ostvario s reprezentacijom Sudana na nedavnom Afričkom kupu nacija selekcija nacionalnih liga, na kojemu sam osvojio treće mjesto. Usto, zadovoljio sam i neke druge uvjete; nisam ni prestar ni premlad, a imam bogato iskustvo rada u afričkim zemljama – kaže Logarušić i nastavlja:
– Znate kako je u afričkom nogometu; tamo se nikada ne zna koliko ćeš zadržati posao bez obzira na rezultat koji ostvariš. Meni su u Sudanu znali reći: “Loga, pa ti si ovdje već dvije godine, a ni jedan trener bijelac nije se kod nas zadržao dulje od šest mjeseci!”
Reprezentacija Zimbabvea bit će najatraktivniji Zdravkov posao u Africi. Tu su mu na raspolaganju nogometaši iz Aston Ville, Nottingham Foresta, Charlton Athletica, francuskog Le Havrea, Anderlechta, turskoga Malatyaspora...
– Sljedećeg tjedna predstavit će me u Harareu, a na klupi ću debitirati sljedećeg mjeseca u kvalifikacijama za Afrički kup nacija protiv Alžira. U kvalifikacijama za SP svrstani smo u skupinu s Ganom, Zambijom, JAR-om i Etiopijom, i samo prvoplasirani ide u sljedeću fazu. Tako su mi realnije šanse za plasman na Afrički kup, što bi bio pothvat jer nikada ni jedan strani trener nije odveo Zimbabve na to natjecanje – ističe Logarušić.
Kako je obitelj reagirala na vaš novi afrički angažman? Jesu li već bili kod vas u Africi?
– Meni je prioritet bio angažman u Europi, ali znate kako je; čim čuju da si deset godina u Africi, odmah kažu – ma taj dolazi otamo gdje su “luk i strijela”. Tako primjerice angažman čak i u Slavenu Belupu ili Osijeku mogu samo sanjati. Stoga nemam izbora, idem dalje svojim putem u Africi. Obitelj je već naviknuta da sam u Africi, i nikada do sada nisu mi dolazili u posjet. Nadam se da bismo se svi, supruga, kći, sin i ja, mogli zajedno okupiti ovoga ljeta u Harareu jer Zimbabve je doista sigurna i prekrasna zemlja – ističe Logarušić.
Vodio policijski klub
Gdje vam je bilo najneugodnije?
– Nigdje u Africi nisam imao nikakva loša iskustva. U Angoli sam vodio policijski klub, pa su me znali upozoriti na potencijalne opasnosti. Na primjer, ako ti gađaju vjetrobransko staklo jajima, nemoj zaustavljati automobil i upaliti brisače, nego samo pojuri dalje. Jer si u suprotnom – gotov. No, ja sam se u Luandi išao samo sigurnim trasama; stadion, trgovački centar, kuća. A kuća je bila na sigurnom, iza visoke ograde, sa psima u dvorištu. I nisam imao nikakve neugodnosti – naglasio je Zdravko Logarušić, izdanak prve generacije trenera na Nogometnoj akademiji HNS-a.
Osim u Africi, radio je još na dva kontinenta: u Europi je vodio Croatiju iz Malmöa i njemački Villingen, a u Australiji Western Knights iz Pertha.
