Vedrana Ješea (38) poznajem još od njegovih prvih igračkih koraka. Iz Zagrebova doba, još s početka 2000. kada je sve upućivalo na to da će taj stoper biti jedna od važnijih figura hrvatskog nogometa. Njegov put, spletom okolnosti, nije ga odveo do zvjezdane karijere koju su mu svi nogometni stručnjaci tog doba predviđali. Na pragu četvrtog desetljeća, Ješe je još aktivan, a fizički izgleda “laganije” čak i nego kada je profesionalno igrao.
Sada je u trećeligašu Biogradu, aktivno još hakla i veteransku Kutiju, a konkurentan je i u glavnom turniru.
– Sada uživam najviše u karijeri. Igram nogomet bez pritiska, iz ljubavi, kao kada sam napravio prve igračke korake – kaže Ješe.
Ima i dva nastupa za A reprezentaciju, a sada igra na niželigaškim travnjacima.
– Ne smijete mentalno povlačiti takve paralele. Nakon što sam se ostavio nogometa, trener Dragan Blatnjak nagovorio me da se ponovno aktiviram. Nisam imao posebna očekivanja. Ako imaš očekivanja, onda ne možeš uživati. Ja sam samo htio uživati.
Koliko mu je teška bila socijalizacija nakon ozbiljne profesionalne karijere, iako tehnički još nije kraj?
– Meni nije, s obzirom na to da sam u karijeri prošao jedanaest klubova u pet zemalja. Tim dečkima u klubu sam i prijatelj i neka vrsta uzora. Čak sam jedno vrijeme bio i trener-igrač. Oni se osjećaju ugodno sa mnom u momčadi jer im mogu pomoći igrački i savjetima, a ja uživam s njima jer me tjeraju da se još uvijek trudim i da se ne udebljam i da sam još aktivan. Odgovara mi taj nekakav poluprofesionalni ritam, pet puta tjedno treniram. To je umirujući kraj karijere.
Bilo je dosta nesreće
Prati zbivanja u Dinamu, svom bivšem klubu. Kako mu izgleda priča plavih u zadnje dvije godine?
– Izgleda odlično, klub raste iz godine u godinu i prati europske standarde. Unazad 10-15 godina bilo je dosta i nesreće. Možda je Dinamo i prije mogao prezimiti na europskoj sceni. Napokon se okupila prava skupina igrača, dobro složena i odlično vođena. Stvoreno je sjajno ozračje, navijači su se vratili. Bez te kohezije između trenera, igrača, kluba i navijača ne može se postići rezultat. Drago mi je da se vrhunski uspjeh na Svjetskom prvenstvu odrazio na naše klubove u Europi. Drago mi je, sretan sam zbog Dinama jer je napokon konkurentan europskim klubovima, a prije je bilo nezamislivo da ravnopravno s njima igra.
Mnogi se slažu da je za taj iskorak bio ključan dolazak Nenada Bjelice. Što je on donio momčadi?
– Vidim da mu igrači vjeruju. Donio je jednu jako važnu stvar u sportu, a to je da mu i prvi i 21. igrač vjeruju i da su svi sretni. Kada trener to postigne, onda je jasno da je na pravom putu. Imao je širinu od 22-23 igrača s kojima je mogao kombinirati. Treneru je lako držati dobro ozračje kada ima rezultat i kada se pobjeđuje, no ključno je održati zadovoljnima i one koji ne igraju. Da vam daju maksimum kada uđu kao igrači s klupe. Ako imate tri-četiri igrača koji su nezadovoljni, u opasnosti ste da vam oni unište ozračje u momčadi. Bjelica je uspio motivirati svakog igrača da mu slijepo vjeruje. Toga su svjesni i oni u klubu. Svakom igraču upeterostručio je vrijednost. To je njegova najveća vrlina. On je imao rezultat u svakom klubu u kojem je radio. Oduševljen sam njegovim radom.
Kada spominje momčad, koji mu je igrač po guštu?
– Zadnjih desetak godina Dinamo je imao vrhunske igrače na svim pozicijama, no nikada tako nije pogodio sa stoperima. Uz vrhunskog vratara, to je, rekao bih, izuzetno velika prednost ove momčadi. Pogledajte kakvu sigurnost ta linija daje momčadi i koliko dvoboja dobije stoperski par. Prije se Dinamo uvijek mučio i kiksao. Dani Olmo je najjača karika, ali njega je takvom klasom napravio Bruno Petković. On je pravo otkriće. Dugo nisam vidio tako lucidnog igrača s takvim fizičkim karakteristikama, a da tako barata loptom. Žao mi je što nije igrao u moje vrijeme da vidim kako bih prošao s njim. Vidim da nitko ne može dobiti duel s njim. Imate vrhunske stopere, a nitko mu ne može ni blizu. To mi je nevjerojatno. Ima vrhunsku leđnu tehniku, tajming... Samo da nastavi tako, dogurat će do velikog kluba. On je cijelu momčad napravio boljom – kaže Vedran Ješe.
Osim Theophilea i Emira Dilavera u Dinamu stasa još jedan interesantan stoper – Dino Perić.
– Dinamo igrače priprema u ozbiljnim uvjetima. Njegovi talenti, koji se tek trebaju dokazati, školuju se ili u Lokomotivi ili u drugoj momčadi. To je dobro, jer takav igrač u prvu momčad ulazi s 90-100 nastupa. Nije to kao prije. Mi smo dolazili na drukčiji način. Iz juniora vas gurnu u prvu momčad i čuvate Huntelaara. A to, složit ćete se, nije baš lako. Današnji mladi igrači, nakon iskustva u Lokomotivi ili drugoj momčadi, uđu u prvu momčad i uz tako dobrog trenera i igračke klase koje imaju postaju još bolji. To je i Perićev put. Sjajno obavljen posao.
Osim što se pogodilo s kompozicijom igre, ključna je stvar u toj Dinamovoj priči i psihičko stanje momčadi.
– Ključna je stvar što je hrvatska reprezentacija pokazala i onom, uvjetno rečeno, malom igraču iz Slavena ili Istre da se može dosegnuti zvijezde. Jer, Hrvatska, objektivno, nije po kvaliteti druga reprezentacija svijeta. Čini mi se da je Bjelica na tom mentalnom principu odradio pripremu za ovu sezonu rekavši: “Ljudi, ako mogu oni, možemo i mi”. Ako izjaviš da možeš pobijediti, primjerice, Manchester City, očito je da pucaš od samopouzdanja. Je li to realno ili ne, potpuno je nevažno. Jedan od postulata Josea Mourinha kaže: “Laži igraču ako će ti dati pet posto više...” Bjelica po tom pitanju očito dobro radi svoj posao jer je ušao u glave igrača. Ako vjeruješ u nešto, to će ti se i dogoditi. Ako se plašiš što će ti reći navijač s tribine, kao što je bilo zadnjih petnaest godina, onda ti se događaju i porazi u 90. minuti.
Želio sam nešto sašiti
Prije pet godina, Ješe se iz Zagreba preselio u Zadar.
– Oženio sam se Zadrankom. Supruga je forsirala Zagreb, a meni je u Zadru mirnije. Nakon što sam završio s igranjem u Zadru, ostao sam ondje živjeti. Uživam u obiteljskom životu, imam dvoje djece i lakše mi ih je odgajati u Zadru nego u Zagrebu.
Odlazak u Zadar označio je i novu epizodu u njegovu životu, u poslovnom smislu. Sa suprugom Martinom ušao je u svijet mode i zajedno su pokrenuli modni brend Cataleya.
– Baš sam nedavno našao izdanje Storyja iz 2003. kada sam izjavio da jednog dana želim nešto sašiti. Nešto što ću nositi. Moja supruga je cijeli život u modi, no posvetila se obiteljskom životu jer me pratila kroz karijeru. Zbog obiteljskih obveza nismo imali vremena ni prostora nešto pokrenuti. Kada smo došli u Zadar, odlučili smo se pokrenuti modnu liniju Cataleya by Martina Ješe. To sada traje već četiri godine. U početku nisam imao hrabrosti. Bilo me strah reakcije ljudi. Kod nas te najprije vrijeđaju kako bi te obeshrabrili. Kako je ona rasla i kako sam vidio da je to jednostavno, jako sam htio napraviti modni brend za trenirke. Prije tri godine smo se odlučili pokrenuti sportski modni brend. Ona radi haljine, a ja trenirke u kojima će se ljudi dobro osjećati. Napravili smo lijepu priču i svake godine rastemo.
Što je Cataleya?
– To je kolumbijska orhideja. Ideju smo dobili slučajno. Gledali smo film “Columbiana” i oduševili smo se imenom Cataleya. Toliko da sam tako htio nazvati dijete jer mi je tada supruga bila trudna. No, dobili smo sina. Kada smo pokretali brend, u isti glas smo se odlučili za to ime.
Vedran i Martina zajednički osmišljavaju dizajn proizvoda, a haljine i trenirke, namijenjene dobnim skupinama od 17 do 40 godina, prodaju u cijelom svijetu.
– Sve radimo zajedno, reagiramo kako nam dođe ideja. Haljine je teže stvoriti nego trenirku. Jako je to stresan posao i najviše energije potrošimo na stvaranje ideje. Nije problem ni prodati ni plasirati. Kada stvaraš, moraš misliti o tome hoće li se ljudima nešto svidjeti. Stvari šijemo u Zagrebu i Zadru i imamo ljude koji nam to rade. Imamo tridesetak ljudi koji sudjeluju u tom projektu. Zasad imamo samo online prodaju. Planiramo otvoriti i dućan, no idemo polako jer ne želimo otići u preveliku proizvodnju. Sada mi trenutačno odgovara količina ovog posla, a da ga je više, netko bi patio. Želim imati vremena za obitelj. Nije sve u zaradi, nikamo se ne žurim – kaže Ješe.
Njegovi manekeni su poznate svjetske nogometne face: Mbappe, Falcao, Rakitić, Brozović, Kramarić, Subašić, Džeko... Koliko je bilo teško angažirati tako velika imena?
– Jako je teško dobiti neku svjetsku zvijezdu i nagovoriti je da obuče našu trenirku. To su dečki koji s ozbiljnim svjetskim sponzorima imaju milijunske ugovore i nije lako to dogovoriti. Čak su neke zvijezde, na inicijativu svojih sponzora, morale uklanjati fotografije s mojim proizvodima sa svojih profila na društvenim mrežama. To mi je zadovoljština jer ako me ozbiljni brendovi doživljavaju kao konkurenciju, onda sam na dobrom putu. Od početka sam imao prijatelja Danijela Subašića uza sebe i on mi je otvorio sva vrata. On je najzaslužniji za marketinški dio – zaključio je Vedran Ješe.
>> Pogledajte izjave igrača Dinama nakon ispadanja iz Europe
Najbolji bio u N.K. Zagreb..kasnije osrednji