Josip Šimunić za Frankfurter je Allgemeine Zeitung progovorio o svojoj
preobrazbi iz omraženoga u omiljenog nogometaša, izgledima Herthe za
naslov i otkrivanju važnosti psihologije.
Njemački je Kicker na temelju statističkih pokazatelja proglasio Šimunića najboljim stoperom Bundeslige s najvećim postotkom dobivenih duela. Upravo Šimunićeva izvrsna igra pred golom vratara Drobnyja drži Herthu na prvom mjestu bundesligaške ljestvice.
- Kada smo ove sezone tri puta zaredom dobili utakmice s golom razlike, pomislio sam da se radi o ludoj sreći. No, kad se isto ponovi devet puta onda to nije sreća; to je kvaliteta - odgovorio je Šimunić na novinarov upit o tajni Herthina uspjeha.
- U našem potencijalu ove i prošle sezone nema neke naročite razlike. Razlika je u tome da su glavni igrači shvatili što trener hoće. Radi se uglavnom samo o ponavljanju, ponavljanju i ponavljanju. Trener Favre detalje s nama ponavlja do iznemoglosti. Svi smo automatizirali naša kretanja. Nije slučajno što većina igrača i nakon svršetka treninga ostaje vježbati na igralištu samoinicijativno. Nadam se da ćemo zadržati tu atmosferu.
*Kako objašnjavate vlastitu preobrazbu od jednoga od najomraženijih nogometaša Bundeslige u najjačega obrambenog igrača u Njemačkoj?
- Čovjek mora biti svjestan što čini. Sa mnom je bilo obrnuto: najprije bih nešto instinktivno učinio, a onda bih o tome razmišljao. Sam sam si bio kriv zbog lošega imidža koji je o meni stvoren. No, to zapravo nisam bio pravi ja. U međuvremenu sam počeo drukčije: prvo promislim, onda činim!
- Uvijek sam imao osjećaj da neki ljudi, poput mene, postoje zato da bi se njih krivilo. Bio sam bijesan na jedne, a razočaran u druge. Učinilo me to vrlo frustriranim čovjekom i vrlo agresivnim nogometašem. No, shvatio sam da nije poanta u tome tko je kriv, već u tome da se čovjek konstantno popravlja. Svoje negativne osjećaje i nezadovoljstvo čovjek mora znati usmjeriti na prave adrese. Dobri rezultati ne mogu se postizati ukoliko je čovjek nezadovoljan. Takav sam na kraju samo štetio klubu, momčadi i sebi samome. Moja je prošlost imala dvije strane: očvrsnula me, ali mi i naškodila.
Šimunić je naveo točku u kojoj je shvatio da radi pogreške.
- Nakon posljednjeg crvenog kartona kojeg sam dobio udarivši Werderova Christiana Schulza nogom u glavu. Reakcija ljudi bila je interesantna i vrlo nepovoljna po mene. Svi su me vidjeli kao luđaka. U tom sam trenutku shvatio, da to nisam ja. Napokon sam došao do zaključka da je bitno kako ja sam vidim sebe, a ne drugi. Puno sam u tom trenutku naučio.
- U klubu su mi ranije predložili suradnju s psihologom. Kao i većina drugih ljudi, u prvi sam tren pomislio da je to glupo i šašavo. No, ubrzo sam promijenio mišljenje. Otkrio sam psihologiju u punom smislu te riječi. Počeo sam kupovati knjige i temeljito proučavati tu kompliciranu znanost. Zaključio sam da je psihologija najbitniji aspekt profesionalnog sporta. Razlika između Nadala, Federera ili Tigera Woodsa u odnosu na njihove protivnike upravo je u psihologiji. Razlike na vrhunskoj sportskoj razini toliko su minimalne da onu istinsku razliku radi samo psihologija.
- Tri sam godine radio s psihologom. Više ne. Sada sam se smirio, a savjete dajem mlađim suigračima.
- Naučio sam puno o vlastitom govoru tijela, a pogotovo sam puno naučio o nepotrebnom i štetnom trošenju energije na nepotrebne stvari. Kada se igrač ljuti na suca ili na suigrača zbog pogreške, zapravo se onesposobljuje za igru, jer gubi koncentraciju. Nije moguće 34 kola odigrati bez pogreške i s tim se sportaš treba pomiriti.
Na kraju je hrvatski reprezentativac najavio da Hertha ima velikih izgleda za naslov prvaka ove sezone.
- Igrač i s 35 godina može iz dana u dan postajati sve bolji. Ako to shvaća i u tom pravcu djeluje šest ili sedam igrača u momčadi, onda su mogućnosti za napredak ogromne. Ako je toga svjesno 15 igrača, one su neslućene. Zato mislim da mi nismo na našemu limitu, već da još uvijek možemo iznimno napredovati. Čuva nas sjajna atmosfera u svlačionici: u nju dolazimo kao prijatelji i odlazimo na isti način. Naši su odnosi danas pozitivni kao što su u hrvatskoj reprezentaciji. Prije to nije bio slučaj.
