Zvonimir Vukelić (66), dugogodišnji Večernjakov novinar i nekadašnji Dinamov kroničar, koji je ukupno u sportskom novinarstvu proveo punih 45 godina, ususret Dinamovoj utakmici godine sa Šahtarom u Zagrebu u kojoj su plavi ispustili pobjedu u sudačkoj nadoknadi (3:3), za tjednik Max odabrao je sedam najvećih Dinamovih utakmica koje je uživo gledao u Maksimiru.
Vukelićevih najvećih sedam obuhvatilo je utakmice odigrane između neponovljive 1967. godine, dakle iz Zebecova vremena, pa sve do novije Dinamove ere, dramatičnoga preokreta protiv bugarskoga Ludogoreca 2012. godine, ali i nedavnoga Bjeličina trenerskoga-remek djela protiv Atalante u prvom kolu grupne faze Lige prvaka.
Vukelić je uživo vidio gotovo sve najveće nogometaše koji su hodali Maksimirom, od Jerkovića i Lamze, preko Zajeca i Kranjčara, Prosinečkog i Cvitanovića, Eduarda da Silve i Modrića, do španjolskog majstora Danija Olma, a imao je privilegij biti i među šezdeset tisuća ljudi koji su tople rujanske večeri 1969. godine u Maksimiru zapljeskali možda najvećemu igraču u povijesti, genijalnome Brazilcu Peléu.
1. 1967. Dinamo – Leeds United 2:0
Moje prvo sjećanje na tu utakmicu je – dečko iz Gajnica Marijan Čerček. Čera je tri godine stariji od mene, a kako smo obojica iz zapadnog dijela grada, on iz Gajnica, ja iz Vrapča, znali smo se iz viđenja. Marijan Novak bio je ozlijeđen i trener Ivica Horvat u momčad je u toj utakmici stavio 18-godišnjega vižljastoga driblera Čerčeka, koji je u toj utakmici postigao gol – glavom. A na isti način drugi pogodak postigao je Rora na centaršut Zambate. Pazite, Englezi koji su oduvijek bili jaki u zraku prime dva pogotka glavom! A uoči utakmice davali su bahate izjave, pa je tako igrač Leedsa Jackie Charlton kazao da nikada nije čuo za Dinamo.
DINAMO: Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gutzmirtl, Rora. Trener: Ivica Horvat
STRIJELCI: 1-0 Čerček (39.), 2-0 Rora (59.)
2. 1997. Dinamo – Partizan 5:0
Ta je utakmica meni bila putokaz da će Dinamo vrlo skoro napraviti iskorak prema Ligi prvaka. Posebna utakmica, s izraženim domoljubnim nabojem, s posebnom tenzijom jer smo u Beogradu izgubili 0-1. Francuski sudac Veissière sudio je protiv Dinama dosudivši nepostojeći kazneni udarac za goste, a Ladić je bio fenomenalan obranivši najprije udarac s bijele točke, potom i odbijanac. A Cvita, Mara, Viduka, Mujčin, koji je sudjelovao kod četiri pogotka..., ma svi su u toj utakmici bili fenomenalni. U toj sveopćoj euforiji, za Dinamo se tada navijalo u svim dijelovima Hrvatske.
DINAMO: Ladić, Šarić, Krznar, Šimić, Jurić, Jurčić, Marić (Petrović), Prosinečki, Viduka (Tomas), Mujčin (Brlenić), I. Cvitanović. Trener: Marijan Vlak
STRIJELCI: 1-0 Marić (12.), 2-0 Cvitanović (15.), 3-0 Viduka (23.), 4-0 Marić (42.), 5-0 Cvitanović (68.)
3. 1969. Dinamo– Santos 1:1
Pojavu Peléa u Maksimiru usporedio bih s dolaskom kraljice Elizabete na otvorenje Eura 1996. na starome Wembleyu. Jedan poseban fluid se osjećao u zraku, svi su na stadionu gledali samo u njega. Rudo Belin odigrao je protiv Santosa fenomenalnu utakmicu, on je čak igrački zasjenio Peléa, jer oni su ipak igrali ležerno, jer su bili na turneji. Na toj utakmici bilo je više od 60 tisuća ljudi i možda je to čak i bio rekord posjećenosti u Maksimiru. A bio sam i na utakmici Zagreb – Osijek, koju se vodi kao najveći posjet u povijesti Maksimira. Rijeka ljudi slijevala se sa stadiona, nešto što mi se zaista urezalo u pamćenje.
DINAMO: Dautbegović, Cvek, Gračanin, Belin (Miljković), Ramljak, Blašković (Kiš), Čerček, Pirić, Novak, Gutzmirtl, Rora. Trener: Ivica Horvat
STRIJELCI: 1-0 Gutzmirtl, 1-1 Edu
4. 1967. Dinamo – Eintracht 4:0
Ovu utakmicu polufinala Kupa velesajamskih gradova gledao sam kao navijač sa sjeverne tribine. To je najveća utakmica legendarnoga Štefa Lamze. Gledao sam kasnije i Maradonu, i Messija, ali nikada nisam vidio da jedan igrač tako dominira na travnjaku u jednoj tako jakoj, važnoj utakmici. Lamza je igrače Eintrachta rušio kao čunjeve. I naravno da je onda vijest, koja se u novinama pojavila nakon dva dana, da je Lamza pao s balkona i ozlijedio se, za mene bila šokantna! Čak mislim da odmah nije bilo ni objavljeno što se Lamzi točno dogodilo.
DINAMO: Škorić, Blašković, Belin, Ramljak, Brnčić, Mesić, Novak, Gutzmirtl, Lamza, Zambata, Rora. Trener: Branko Zebec.
STRIJELCI: 1-0 Zambata (14.), 2-0 Novak (15.), 3-0 Gutzmirtl (87.), 4-0 Belin (102., 11 m)
5. 1998. Dinamo – Celtic 3:0
Velika, velika partija Žutoga Prosinečkog i “Mare”. Gledao sam i prvu utakmicu, u kojoj je Celtic slavio u Glasgowu1-0, a u kojoj se već vidjelo koliko je Dinamo bolja momčad. Bila je to momčad u koju sam imao veliko povjerenje. Ulijevali su sigurnost i bili su prva momčad Dinama nakon 1967. koja je igrala baš dominantno. Ostalo mi je u sjećanju veliko veselje pokojnoga “rođe Spajića” nakon te utakmice. Čovjek je od sreće izljubio “pol” Maksimira poslije uvjerljive pobjede. Bila je to utakmica u kojoj su bile i tri stative, i još 2-3 zicera, toliko je Dinamo bio dominantan protiv škotskog prvaka. Tom pobjedom plavi su se prvi put u povijesti plasirali u skupinu Lige prvaka.
DINAMO: Ladić, Rukavina, M. Cvitanović, Tokić, Jurić, D. Šimić, Jurčić, Prosinečki, Viduka (Šokota), Jeličić (Mujčin), Marić (Šarić). Trener: Zlatko Kranjčar
STRIJELCI: 1-0 Marić (22.), 2-0 Prosinečki (45., 11m), 3:0 Prosinečki (68.)
6. 2019. Dinamo – Atalanta 4:0
Dinamo se prvi put pokazao kao momčad koja neumoljivo kažnjava slab dan suparnika. A ovdje je suparnik bio iz vrha talijanske lige, momčad koja je za mene igrala ljepši nogomet od Juventusa. Tu se najbolje vidio rukopis trenera Bjelice koji je očito dobro proučio kako Atalanta igra. Oba beka, Stojanović i Leovac, odigrali su najbolje utakmice u Dinamu, i povukli ostale suigrače. Briljirao je Oršić, sprinter koji zna igrati, koji jako dobro sve vidi, a s obzirom na potrošnju u igri, fascinantna je njegova hladnokrvnost u realizaciji. Uživam gledajući kako igra Mislav Oršić. A on još ima rezerve i može napredovati.
DINAMO: Livaković, Stojanović, Leovac, Theophile, Dilaver, Perić, Ademi, Moro (Gojak), Petković (Gavranović), Olmo, Oršić (Ivanušec). Trener: Nenad Bjelica
STRIJELCI: 1-0 Leovac (10.), 2-0 Oršić (31.), 3-0 Oršić (42.), 4:0 Oršić (68.)
7. 2012. Dinamo – Ludogorec 3:2
Izabrao sam ovu utakmicu ponajprije zbog njezine dramatike, zbog pogotka Domagoja Vide u 98. minuti. Bila je to utakmica s više od deset žutih kartona, a s klupe Dinama stigla je poslije priča kako trener Ante Čačić nije bio nimalo nervozan, nego je hladnokrvno govorio: “Budite mirni, zabit ćemo im kad-tad!”. U toj utakmici Čačić je u igru zajedno stavio Milana Badelja, Sammira i Matea Kovačića, Ante Rukavina se s dva pogotka pokazao financijski najisplativijom Dinamovom investicijom, a kod gola za pobjedu sudjelovala su dvojica igrača koja su poslije “nestala” – Ivan Peko i Mehmed Alispahić.
DINAMO: Kelava, Vrsaljko, Ibanez (Alispahić), Tonel, Vida, Calello (Čop), Badelj, Kovačić, Beqiraj (Peko), Sammir, Rukavina. Trener: Ante Čačić.
STRIJELCI: 0-1 Gargorov (12.), 1-1 Rukavina (83.), 1-2 Macelino (36.), 2-2 Rukavina (60.), 3-2 Vida (90.+8)
>> Pogledajte što su igrači Dinama rekli nakon remija sa Šahtarom
>> Pogledajte i što je rekao Darijo Srna
