Koliko god je odgađao, tražeći još jedno pa još jedno mjerodavno mišljenje, Sandro Sukno je ovih dana morao donijeti tu odluku: vratiti se u bazen i zaigrati ovo ljeto za Jug i hrvatsku reprezentaciju ili se oprostiti od vaterpola.
Odluka nije bila laka, posebno stoga što Sandro još nema ni punih 29 godina, ali morala se donijeti. Na našu a zasigurno i Sandrovu žalost, jedan od najboljih hrvatskih i svjetskih vaterpolista odlučio se za oproštaj, za kraj bogate karijere u kojoj je osvojio i olimpijsko i svjetsko zlato.
Saznajemo da su liječnici u ovom slučaju bili podijeljeni: dio je smatrao da se Sandro, uz nužan oprez i češću kontrolu, može i dalje profesionalno baviti vaterpolom, uz sva moguća maksimalna naprezanja, no čini se da je veći dio upozoravao na opasnosti od nastavka bavljenja tako napornim sportom kao što je vaterpolo.
Na Sandrovu odluku vjerojatno su utjecale i sve učestalije informacije o problemima nekih aktivnih sportaša sa srcem, a bilo je i smrtnih slučajeva. Pa, kad se Sandro suočio s mišlju da u jednom trenutku može ostati na dnu bazena, između nastavka karijere i zdravlja odlučio se za – zdravlje.
Sasvim logično i ispravno, pogotovo za čovjeka koji ima obitelj, suprugu i kćerkicu, malenu Noru.
– Sandro je na SP-u u Budimpešti 2017. bio kapetan i najbolji igrač hrvatske reprezentacije. Proglašen je i najboljim vaterpolistom svijeta. Njegova želja i ljubav prema vaterpolu bili su ogromni, sazrio je kao igrač, ali i kao vođa reprezentacije. I ostati bez njega veliki je hendikep. Izbornik Tucak to nije želio potencirati, željeli smo se voditi logikom “koga nema, bez njega se može”, ali jasno je da će nam užasno nedostajati. No, primarno je njegovo zdravlje. Savez je sve učinio što je mogao, podržavao je Sandra, pomogao mu da dođe do konačne dijagnoze, ali odluka je bila njegova. Nadam se da će Sandro ostati uz bazen, vidjet ćemo u kojoj ulozi – sublimirao je Perica Bukić, dopredsjednik HVS-a i njegov izvršni direktor, mišljenje vodećih ljudi našeg vaterpola i općenito vaterpolske javnosti.
Velika je to šteta za hrvatski vaterpolo, njegov izostanak gotovo je nenadoknadiv, ali – složit ćemo se svi – zdravlje je najvažnije. Uostalom, Sandro je toliko toga već osvojio, a imao je urođenu manu srca, koja mu je utvrđena još dok je bio dječak, i puno je već riskirao. Sada su liječnička upozorenja bila puno ozbiljnija i Sukno ih više nije mogao ignorirati. I zato mu samo možemo, kao i mnogi drugi, poručiti:
– Sandro, hvala ti na svemu, na svim onim velemajstorskim potezima, divnim pobjedama i trofejima, ali razumijemo – zdravlje je najvažnije!
Na kraju krajeva, možda će rani oproštaj od igračke karijere značiti i rani početak jednako uspješne Suknove trenerske karijere; kao i u slučaju Ivana Ljubičića, Željka Krajana ili Vjeke Kobešćaka. Svako zlo za neko dobro...
>> A kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice pogledajte na vrhu teksta
Sve mi se čini da je Sandro donio dobru odluku.