Na djelu je novi poredak u hrvatskom nogometu, u kojemu je Dinamo već petnaest godina kategorija za sebe, a revolucija, koja je počela 2012. godine pojavom Damira Miškovića, s vremenom je “pojela” nekada moćni Hajduk i promovirala Rijeku kao drugu najmoćniju klupsku nogometnu silu.
Potvrda toga Rijekin je trijumf u Hrvatskome kupu nad Lokomotivom u Šibeniku, kao kruna jedne uravnotežene, nepretenciozne sportske politike te stručne i organizacijske stabilnosti.
Rijeci ništa u Miškovićevoj eri nije darovano, nije bila privilegirana i favorizirana. Ona je jednostavno bila i jest sportski i poslovni projekt na čvrstim, zdravim nogama, koji djeluje u konstruktivnom ozračju i koji se nikada ne bavi drugima. Reklo bi se, Miškovićeva Rijeka samo je ozbiljan i normalan nogometni klub.
Rijeka prešišala Hajduk
Ako je tradicija još uvijek nešto na čemu počiva Hajdukova veličina, Rijeka će priču o svojem zadivljujućem usponu temeljiti na razdoblju od spomenute 2012. godine. Ipak, za ishodišnu točku paralel-slaloma o značaju, utjecaju i uspješnosti Hajduka i Rijeke u hrvatskom nogometu uzeli smo 2013. godinu, kada je prvi put implementirana Liga 10. Te je 2013. godine Mišković obilježio prvu godišnjicu svoga mandata, dok su Hajdukovi vladari iz sjene okupljeni u Udrugu “Naš Hajduk” već imali dvije godine iza sebe.
Dakle, od prve sezone Lige 10, Rijeka je pet puta bila drugoplasirana, jednom prvak (2017.) te jednom trećeplasirana, dok Hajduk ni jednom u tih sedam sezona nije bio bolje plasiran od trećega mjesta. A pazite ovo: Miškovićeva Rijeka u tom je razdoblju osvojila čak 84 boda više od Hajduka (514-430)!
Kad smo već kod učinka u prvenstvu, Kupu i Superkupu, Rijeka je i u toj kategoriji sada već prešišala Hajduk. U ukupno 94 međusobna ogleda, Rijeka ima 33 pobjede, Hajduk 32, a 29 puta bilo je neodlučeno. U prvenstvu Hajduk još uvijek ima jednu pobjedu više (31-30). U netom završenoj sezoni Rijeka je dobila tri od četiri susreta, jedan je završen neodlučeno.
Pobjedom nad Lokomotivom u Šibeniku, Rijeka je došla do svoga šestog naslova u Kupu u samostalnoj Hrvatskoj i time se po broju trofeja u tom natjecanju izjednačila s Hajdukom. Međutim, Rijeka je u Miškovićevoj eri osvojila čak četiri Kupa (2014., 2017., 2019., 2020.), a Hajduk samo jedan (2013.), i ne zaboravimo najvažnije – Rijeka je, unatoč moćnome Dinamu, bila prvak 2017. godine, dok je Hajduk svoj posljednji naslov osvojio daleke 2005. godine.
Rijeka je u Miškovićevo doba imala samo trojicu trenera, Keka, Bišćana i Rožmana, a Hajduk, vođen i kreiran od “Našega Hajduka”, toliko ih prosječno promijeni samo u jednoj sezoni. Takav je slučaj, primjerice, bio u netom završenoj sezoni.
Idemo dalje. Rijeka je od uspostave Lige 10 dvaput nastupala u grupnoj fazi Europske lige (2015., 2017.) te jednom u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Hajduk je u tom razdoblju najdalje došao do četvrtoga pretkola za Europsku ligu i čak četiri godine zaredom bio eliminiran (Dnipro, Slovan Liberec, Maccabi, Everton).
Ako ćemo ići još dalje, Rijeka je u protekla tri velika natjecanja reprezentacije imala i više igrača od Hajduka na izbornikovu popisu; Ivana Vargića na EP-u 2016. te Filipa Bradarića na SP-u 2018., dok je Hajdukov predstavnik bio samo Lovre Kalinić na EP-u.
Na kraju, ako postoji kategorija u kojoj je Hajduk uspješniji od Rijeke posljednjih godina, onda su to samo – transferi. Osam najvećih izlaznih transfera Rijeke dogodila su se u Miškovićevoj eri i na prodaji Kramarića, F. Bradarića, Andrijaševića, Mitrovića, Mišića, Vargića, Hebera i Eleza inkasirano je 33.7 milijuna eura.
Splićani bolji u Superkupu
Hajduk je pak na prodaji Vlašića, D. Bradarića, Palaverse, Bašića, L. Kalinića, Balića, Letice i Pašalića zaradio 38.6 milijuna eura. Iz navedenoga, u rezultatskom smislu ova mu “pobjeda” nad Rijekom nije donijela osobitu korist.
Hajduk nad Rijekom vodi i u najnevažnijem natjecanju, Superkupu, s pet naslova, u odnosu na Rijekin jedan. Riječani će svoj drugi Superkup loviti protiv Dinama u zimskoj stanci prvenstva, 19. siječnja, 2021. godine. U to doba godine Hajduk obično već ima novoga trenera koji energično zasuče rukave i počinje planirati sljedeću sezonu, rasterećen pritiska borbe za trofeje...
Nastavi li “ulica” voditi Hajduka uskoro će i Gorica biti trofejniji klub .