Nakon minus 38 protiv domaće Crvene zvezde u drugoj utakmici finala doigravanja ABA lige, Jasmin Repeša, hrvatski trener na kormilu postiđenih košarkaša Budućnosti, nije htio komentirati igru više od toga da su zvezdaši u obje utakmice bili bolji i da zasluženo u finalnoj seriji vode 2:0.
No, zato je Jasko imao što reći na račun Zvezdinih navijača i načina na koji su on i njegovi igrači dočekani u beogradskom Pioniru odnosno dvorani Aleksandar Nikolić.
- Moji dojmovi su sasvim nešto drugo nego košarkaški. U 57 godina svog života prošao sam mnoge teške terene i zahtjevne utakmice, i sa reprezentacijom i klubovima, na Final Fouru i na velikim natjecanjima, no ovakav linč nisam nikad doživio niti vidio u životu - bio je Repešin uvod nakon čega je uslijedilo ovo:
- Žao mi je što je sve to tako, prije svega radi košarke i svih nas i vas. Ovo nema veze sa sportom, to da moram baciti odijelo zato što je puno hrkotine, to ne nešto što vjerojatno niti u Srbiji nitko ne opravadava. Vodio sam velike derbije i u Bologni, u pitanju je bio izniman rivalitet, ali sve ima svoju granicu. Da me pogrešno ne razumijete, ja imam veliki broj prijatelja među Srbima, pa i članova obitelji, i ne dam ih za sve na svijetu i sačuvao sam ih kada su bili teški trenuci i ostali smo zajedno. No, ovo je, najblaže rečeno, psihijatrija najtežeg reda. Zašto je to tako, tko je tome kumovao? - pitao se Repeša i dodao ovo:
- Bez obzira što sada slijedi uzvrat u Podgorici, ne vidim smisla da se igra dalje, jer ovo nema veze sa sportom, to je debelo prešlo granice sporta i strašno mi je žao. Neću dalje, jer bih onda morao doticati neke stvari koje kao čovjek i trener ne bih rekao. Trebao sam vam donijeti sako da vidite na što liči. Sve to nismo ničim izazvali, nitko od nas nije bilo kakvom gestom potaknuo na takav linč. Doista, ovo se ne može nazvati atmosferom već je to linč.
Najteže je onome tko je u ratu izgubio sina, brata, sestru, na ovim prostorima bilo je svega i svačega, no sada je 2019. godina i ovakav odnos ne mogu razumjeti. Ne kažem da nije bilo takvih stvari i u bliskoj prošlosti, no ako ih bude u sljedećih 20 ili 40 godina, onda neka to ide vama na dušu.
I na kraju izlaganja pred beogradskim novinarima, Repeša nije htio komentirati igru svog sastava.
- Besmisleno je nakon ovakva poraza davati komentare na igru. Nakon guranja, pljuvanja, tunela, svega... Vjerojatno je to bio strah. A nakon minus 40 analizirati igru stvarno nema smisla. Razumite me kao čovjeka i trenera. Ja ne znam kako sada dočekati Zvezdu u Podgorici, kada moram baciti svoj popljuvani sako. Ja takve stvari ne mogu razumijeti i to je stvarno sve otišlo predaleko.
A tko je kriv, jesu li ustaše, šiptari, pravoslavci, Crnogorci, Nijemci, Amerikanci, ja doista ne znam tko je kriv, no to je kolektivna histerija. Pogledajte samo te ljude u oči, kako se pjene, pljuju, gađaju nas... ja to ne mogu shvatiti.
Dakako, ono što je Repeša nazvao linčom, trener domaćina Milan Tomić nazvao je sjajnom publikom koja je njegovoj momčadi uvelike pomogla da u finalu vodi sa 2-0.
- Ne mogu komentirati izjave gospodina Repeše. Ja se bavim samo košarkom. Što je trebalo da ovih 6000 ljudi ne navijaju za Zvezdu. Molim vas pitajte me samo pitanja u vezi košarke.
Vjerojatno još nije sazrelo vrijeme da se igraju utakmice u raznim sportovima u ligama u kojima su zajedno Hrvatska, Srbija i Crna Gora. U najvećem broju utakmica dolazilo je do nereda, provokacija, paljenja zastava, tučnjave i dr. To bi bio dovoljan razlog da Hrvatski klubovi ne sudjeluju u takvim zajedničkim ligama, barem dok te zemlje ne postanu članice EU jer se računa da bi se do toga vremena mogle donekle civilizirati ili promijeniti mentalni sklop. Zar ne postoje neke druge lige po vrstama sporta u kojima naši klubovi ne bi bili u društvu ovih zemalja koje iako su ratni agresori, i dalje skloni provokacijama i mržnjom prema civiliziranoj Hrvatskoj. Kada u te zemlje prodre civilizacija i sportska kultura, tada se i one mogu uključiti i zajednička sportska nadmetanja. Do tada bi oni trebali igrati u nekim drugim duboko balkanskim ligama ili sami sa sobom. Ovakva događanja štete sportu u cjelini, međusobnim odnosima a svijet nas onda svrstava i percepira kao jedna juha u balkanskom loncu. Od toga se Hrvatska treba distancirati, sve dok ne prestanu razlozi ovakvih redovnih nemilih događanja.