Muhamed Ali šokirao je svojevremeno svijet sporta medijskim istupima pri promociji mečeva. Ma, šokirao je tad još uvijek na oko nevin svijet. I otvorio jedna vrata za koja se nije ni znalo da postoje.
Ismijavanje protivnika prije borbe, koje bi graničilo s omalovažavanjem, pronašlo je plodno tlo. Publika bi uživala u igrama riječi, "nabrijavanju" i svjedočila iz prve ruke nastanku jednog drugačijeg boksa. Samo, vrata koja su pronađena i odškrinuta, dopustila su da u njih uđe još toliko njih koji niti su imali takta, niti su djelima znali potkprijepiti rečeno.
Gledati Alija zbog toga kao negativca bilo bi nepravedno jer bio je veći od sporta. No treba li zbog njegovog "poučka" desetljećima kasnije degradirati one koji su skloniji šutnji, respektu i finim manirama?
Stipe Miočić može se i mora svrstati u tu kategoriju. Tako nešto donijelo mu je uspjeh na privatnom i sportskom planu. Najuspješniji je teškaš u povijesti UFC-a, predan je obitelji, predan je zajednici. Ne vrijeđa protivnike i ono što ima za reći, kaže u kavezu. Nije Conor McGregor, nije Floyd Mayweather, nije Tyson Fury... Njegov bankovni račun u odnosu na nabrojane reći će da nešto krivo radi.
No što to najveći prvak jedne tako prestižne organizacije u jednom tako opasnom sportu može krivo raditi? I zašto ljudi pridaju toliko pažnje osobama suprotnog ponašanja od onog kakvim nas uče?
- Dobar skandal može biti uznemirujuć, sraman, zabavan, zadovoljavajuć pa čak i poučan. Omogućuje nam da se istovremeno osjećamo superiorno, da sažaljevamo, ali i preziremo osobu koja napravi skandal. Također, skandali nam omogućuju da kroz fantaziju doživimo “drugi“ život, ali nas ujedno i uvjeravaju da nam je bolje u našoj neskandaloznoj svakodnevici. Promatranje kako netko krši granice može biti uzbudljivo, fascinirajuće, ali i uznemirujuće što reakcije promatrača čine složenim. Kombinacija reakcije bijesa i gnušanja s jedne strane i fascinacije i uznemirenosti s druge strane čine skandal uzbudljivim. - rekla nam je Ida Juranić, psihologinja i osnivačica StresProtekta.
Naglasila je i da bolje pamtimo neugodne događaje, a kad je riječ o poznatim osobama, upravo ti neugodni događaji postaju zabavni. Pritom se ne misli samo na aktere borilačkih sportova nego i druge sportaše. Zlatan Ibrahimović oduvijek je sklon incidentima i bezobraznom ponašanju. Pamtimo i Dennisa Rodmana makar ne voljeli košarku. Uostalom, Bobby Fischer bavio se šahom i dijelom zbog u najmanju ruku osebujnog ponašanja postao ikona, iako su prije i posebno poslije postojali uspješniji šahisti.
- Skandali su često vezani uz interes o aktivnostima pojedinca visokog statusa što je osobina koju dijelimo s primatima. Evolucijska psihologija to objašnjava potrebom za povećanjem vjerojatnosti za preživljavanjem. Naučivši što rade osobe s visokim statusom postajemo učinkovitiji u namjeri da ostarimo viši status, ali ćemo se i bolje snalaziti na društvenoj sceni. Osobe koje najčešće viđamo u samo jednoj socijalnoj ulozi skloni smo gledati jednodimenzionalno - govori psihologinja i dodaje:
- Recimo sklonost skandaloznom ponašanju biti će prihvatljivije ukoliko granice krši borac nego liječnik pa ćemo tako i kršenje granica borca lakše prihvatiti. No i identifikacija s osobom utječe na prihvaćanje takvog ponašanja. Što se osoba više identificira sa slavnom osobom koja krši granice, to će manje negativno reagirati na njena neprihvatljiva ponašanja. Sukladno tome ono što prolazi u medijima može biti ogledalo društva. Ponekad takve pojedince mediji opisuju kao karizmatične, dakle kao osobe koje su privlačne i imaju značajan utjecaj na druge ljude.
Ponešto u cijeloj priči tolikog uživanja u tužim nestašlucima ima veze s načinom na koji mozak funkcionira.
- Neupitno je da na taj način mediji podržavaju loše uzore, no da bi oni bili prihvaćeni, mora postojati plodno tlo. Plodno tlo za prihvaćanje loših uzora je identifikacija pojedinca sa slavnom osobom koja je sklona skandalima, ali i način na koji naš mozak radi. Naime, bolje pamtimo neugodne događaje, a kada je riječ o poznatima upravo ti neugodni događaji postaju zabavni. No nije to ljudska zloba budući da je taj pozitivan osjećaj, dok se čitaju negativni tračevi o poznatim osobama, više povezan s uzbuđenjem kojeg izaziva kršenje društvenih normi nego s istinskim osjećajima. Sklonost negativnim vijestima obuhvaća globalnu populaciju, a ne samo nas. Loše vijesti su upozoravajuće i mogu nas podučiti kako da promijenimo svoje ponašanje kako bismo izbjegli opasnost.
Dobro je dok "obični" ljudi ne kopiraju svoje idole ili osobe na čijem bi mjestu željeli biti. Jer, ono što je radio Ali, ono što radi Ibrahimović, ono što rade glumci ili glazbenici, prolazi prvenstveno jer su slavni. Često to zna biti i savjet menadžera, kako bi se pridobilo širu publiku, odnosno tržište. Naime, svako odstupanje od uobičajenog ponašanja donosi dodatnu pažnju. Iako, ona često zna biti kratkotrajna, posebno ako ste Chael Sonnen ili Mario Balotelli. Odnosno, ako incidentno ponašanje ne potkrijepite djelima u onome čime se bavite.
- Svi smo se mi našli u iskušenju da prekršimo pravila i granice, no uglavnom im se opiremo. Stoga promatranje kršenja pravila može izazvati "zamjensko" uzbuđenje, ali je i interesantno promatrati posljedice skandaloznog ponašanja. Kažnjavanje i osuđivanje takvog ponašanja nam može pružiti osjećaj moralnog zadovoljstva ili osjećaj moralne nadmoći "dobroga nad zlim" ukoliko osoba sklona skandalima moli za oprost. No možda je ipak najvažniji razlog odvraćanje pažnje od teških, vlastitih svakodnevnih problema.
U redu je prikloniti se publici, dati joj što želi, ali jasno je i da ona ne mora preuzimati odgovornost.
- Čija je odgovornost što skandalozna ponašanju izazivaju veći publicitet od uzornog ponašanja i jesu li više krivi mediji ili gledatelji slično je pitanju što je bilo prvo - kokoš ili jaje. No kronični nedostatak pozitivnih primjera u našem društvu, uzora koje krasi osobni integritet ipak zahtjeva preuzimanje veće odgovornosti onoga koji ima više utjecaja, a to su mediji. Skandali sami po sebi privlače više pažnje zbog toga što kršenje pravila izaziva "zamjensko" uzbuđenje, osjećaj moralnog zadovoljstva nakon što počinitelj bude kažnjen, a i bolje pamtimo neugodne događaje, stoga je potreban puno veći naglasak stavljati na "dobre dečke" kako bi oni bili primjećeni i kako bi mlade kroz utjecaj medija poticali na razvoj ispravnih vrijednosti - zaključila je Ida Juranić.
Činjenica da Miočić jest pozitivan primjer možda u konačnici samo po sebi daje dodatnu pobjedu njegovim uspjesima. Što je duže prisutan, to će duže "vaga" biti na "pravoj strani". Jer, ionako se čini da trenutno ima više Alija nego "onih drugih". Ili je takav dojam do mozga koji ih snažnije percipira...
Ova psihologinja kao da radi u vecernjaku. "Zaboravila" je na najbitniju cinjenicu da nas ne zanima Braha vise od Messia. Da nas sadasnje i bivse voditeljice, starlete koje vi nazivate influencericama, razni stilisti, glumci i pjevaci pogotovo s istocnih podrucja bivse drzave uopce ne zanimaju te da vecina komentatora to otvoreno i izjavljuje. No to vama apaolutno nije vazno, i nastavljate nas bombardirati clancima o osobama za koje inace nitko nikad ne bi znao tko su.