Nogometna karijera Puljanina Dragutina Ristića (56) u medijskom smislu kod nas prošla je gotovo pa nezapaženo. Ristićevo ime svakako je poznatije u Italiji, u kojoj je igrao u brojnim nižerazrednim klubovima klubovima (Acri, Crotone, Matera, Chianciano, Benevento, Tirsense, Castrovillari...), ali, zanimljivo za ovu prigodu, taj je Puljanin u jednom dijelu karijere bio zvijezda u – Škotskoj.
Dapače, Dragutin Ristić iz Pule, koji nikada nije nastupao u Hrvatskoj ligi, bio je prvi hrvatski nogometaš u škotskoj Premier ligi igrajući za tri kluba; dva gradska suparnika Dundee i Dundee United, te Falkirk.
Kako je sve počelo, ispričao nam je Ristić, danas trener kadeta i juniora u NK Medulin.
Bio je brzonogi napadač
– Te 1993. godine bio sam igrač tadašnjeg četvrtoligaša Beneventa i na jednoj prijateljskoj utakmici, s Tarantom, pojavio se skaut Dundeeja prateći jednoga drugoga nogometaša, ne mene. Ali ja sam na toj utakmici postigao dva pogotka, nisam mogao proći nezapaženo, pa sam dobio ponudu Dundeeja. Kada su me pitali što mislim o tome, bio sam oduševljen. Pa ja bih u tim godinama pješice bio išao u Škotsku! Bio sam 30-godišnjak – počeo je svoju priču Dragutin Ristić pa nastavio:
– Kada sam došao u Škotsku, za mene, koji sam igrao u malim talijanskim klubovima, ta je liga bila drugi nogometni svijet. Najprije su mi dali jednomjesečni ugovor, ne da bi me isprobali, nego je to tamo bio takav običaj. Zajedno sa mnom na isti način članovi Dundeeja postali su i poljski reprezentativci Czachowski i Adamczuk.
Kakav ste nogometaš bili?
– Bio sam brzonog napadač, imao sam dobar šut, postigao sam dosta pogodaka iz slobodnih udaraca – uzvraća Ristić.
Je li vam trebalo vremena da se priviknete na oštrinu škotskih nogometaša?
– Ha, ha, pa ja sam prošao Calabriju, igrao sam prije toga i u Puli, pa me nikakva oštrina nije mogla iznenaditi. Istina, Škoti igraju fizički snažan nogomet, pun oštrine i žustrine, ali ne igraju grubo, ne koriste se prljavim startovima. Igrajući u Škotskoj, nikada nisam doživio težu ozljedu – ističe Ristić.
Puljanin je u svojoj prvoj sezoni u Dundeeju postigao šest pogodaka, među ostalim jedan Celticu na Hampden Parku (gdje je Celtic bio domaćin dok se njihov stadion obnavljao, završilo je 1:1, nap.a.), a njegov klub u toj sezoni ispao je iz najvišega razreda škotskog nogometa. Tada je, u polusezoni, otišao na posudbu u redove drugoligaša Falkirka.
– Iako sam igrao za Falkirk, ostao sam živjeti u Dundeeju, jer mi je tamo bilo lijepo, klima je ugodna... Tako mi nije bilo teško automobilom putovati 80-ak kilometara do Falkirka. Za mene je to bio sasvim drukčiji ambijent, poticajniji, pozitivniji. U Falkirku sam se odlično snašao, i u toj sezoni ostvarili smo plasman u Premier ligu. Navijači su me voljeli. Tada sam nosio prepoznatljive brkove, a navijači su, radeći transparente posvećene svakome igraču, na njima istaknuli upravo moje brkove – smije se Ristić.
U Falkirku je imao i naviku koje se prije nekoliko godina riješio.
– Da, u to vrijeme sam pušio, što su mi kroz šalu Škoti znali prigovoriti; daj, što će ti te cigarete...! I doista, tamo sam privremeno prestao pušiti; ne zato što su oni to od mene tražili, nego zato što nije bilo cigareta koje su mi odgovarale – nastavlja Ristić.
O boravku u Škotskoj niže samo pozitivna iskustva...
– Škoti su prekrasni ljudi, jako su me dobro bili prihvatili. A njihovi stadioni, publika, navijanje... ma sve je bilo fantastično. U Škotskoj sam znao trenirati dva puta dnevno, što mi je bila novost. Simpatično mi je bilo kako smo između dva treninga “mlatili” tost s maslacem. Da sam u Škotsku došao mlađi, možda bih ostao tamo živjeti – ističe Ristić.
Jeste li u Škotskoj posjećivali pubove, jeste li znali zaružiti?
– Svaki klub tamo ima svoj pub u koji dolaze igrači i navijači. Stadioni Dundeeja i Dundee Uniteda u istoj su ulici, udaljeni nekoliko minuta hoda. Običaj je da pripadnici suprotstavljenih tabora ne posjećuju suparničke pubove, no meni to nije bio problem. Dok sam bio igrač narančastog Dundee Uniteda, znao sam otići na pivo u pub plavoga Dundeeja, i nitko mi to nije zamjerio – kaže Ristić.
Stranci im podigli kvalitetu
U sezoni 1994./1995. postao je član Dundee Uniteda na poziv njihova trenera, našega Koprivničanina Ivana Golca, inače legende Partizana.
– U toj sezoni imao sam i jedan europski nastup, protiv Tatrana iz Prešova u Kupu pobjednika kupova, a moj suigrač i susjed bio je zlatni Čileanac Gordan Petrić.
Kako danas gledate na snagu škotskoga nogometa, odnosno njihove reprezentacije?
– Brojni stranci podigli su kvalitetu škotskoga klupskog nogometa. Reprezentaciju sam gledao u prve dvije utakmice Eura; u prvoj s Česima bili su jednako loši kao i mi protiv Engleza, a u drugoj su pokazali svoje pravo lice, srčanost, temperament. Ta ih je utakmica sigurno osokolila i oni će na isti način nastupiti protiv nas, spremni na rat na svakom dijelu terena. Stoga se ne smijemo upustiti s njima u trku, u borbu prsa o prsa, nego igrati našu igru, s dugim posjedom i strpljivo, i tada bi naša kvaliteta trebala doći do izražaja – zaključio je Ristić.
>> Pogledajte što Dario Šimić kaže o današnjoj utakmici Hrvatske i Škotske
Steta... Izgleda da ce nasi danas ispasri sa EURA.. Po imenima su nasi jaci, Ali tradicija je na njihovoj stran Skori oatavlhajz srce na terenu, daju sve is sebe iako nemaju kvalitetu,ali su borbeni. Tradicija je na nnjihovoj stranci, II oni isto imaju sanse za prolazi.. I igra se u Glasgow u.. Crno nam se pise