Zanimljiva je priča Vitalija Lisakoviča (22). Mladi bjeloruski napadač u posljednje je dvije godine bio u nekoliko hrvatskih klubova. Nije se uspio nametnuti u drugoj momčadi Dinama, potom ni u Rudešu, odnosno Varaždinu. Jednostavno su u tim klubovima smatrali da taj 22-godišnjak nije dovoljno dobar ili mu nisu mogli pronaći pravu poziciju. Kada se činilo da će s hrvatske scene otići neprimijećeno, Lisakovič je, samo nekoliko mjeseci nakon povratka u Šahtar Soligorsk, potpisao za moskovski Lokomotiv. Posebno zanimljivo zvuči podatak da se Lisakovič nametnuo u prvoj momčadi jednog od najboljih ruskih klubova i odmah počeo zabijati. Vrijedi spomenuti da su Rusi Lisakoviča platili 1,5 milijuna eura. Nije rijetka pojava da u našoj ligi pojedini igrači odigraju epizodnu ulogu, a potom ostvare milijunske transfere. Lisakovič je samo jedan u nizu igrača koji je, zbog najrazličitijih okolnosti, ostao “ispod radara”... A sada igra Ligu prvaka za Lokomotiv te u najjačem europskom klupskom natjecanju zabija i golove (u srijedu je zabio za remi 2:2 kod RB Salzburga).
Doveo ga je Zlatko Dalić
– U drugu momčad Dinama došao sam s opcijom otkupa. Bio mi je to prvi međunarodni izlet u neki klub. Bilo mi je jako teško, mučio sam se. Igrao sam u Dinamu, no na kraju sezone odlučio sam da neću igrati Drugu HNL. No svidjelo mi se u Hrvatskoj i htio sam nastaviti igrati u HNL-u. U Rudešu sam dao nekoliko pogodaka, Hajduku, Rijeci, Gorici... Igrao sam dobro i bio sam zadovoljan. Poseban doživljaj bio je igrati protiv Hajduka na Poljudu. Nakon toga postojao je interes Lokomotive i Istre. Ali nisam bio sretan jer nisam igrao svoju poziciju, patio sam i mučio se. Nisam mogao pokazati ono što znam – istaknuo je Lisakovič.
Situaciju s Lisakovičem objasnio nam je Tomislav Živko, naš menadžer koji dobro poznaje okolnosti na istočnom tržištu.
– Svidjelo mu se u Hrvatskoj. Kada sam mu ponudio Rudeš, nije bio pretjerano optimističan. No ipak je prihvatio ponudu jer voli Hrvatsku. Tu mu se jako sviđa i često dolazi na odmor s obitelji. U Rudešu je igrao dobro. Također, za njega je bila zainteresirana Istra. No odlučili smo se za Varaždin jer je to izgledalo kao početak neke dobre nogometne priče. Dosta je na našu odluku utjecala i činjenica da je Zlatko Dalić inzistirao na njegovu dolasku. No zanimljivo je da ga nijedan trener u hrvatskim klubovima o kojima govorimo nije stavio na njegovu prirodnu napadačku poziciju. Svi su ga gurali na krilo jer je nekakvo njihovo mišljenje bilo da je hitar, igra objema nogama, ima dobar dribling... A gotovo je u svakoj utakmici koju je igrao na poziciji napadača zabio pogodak. Čak ga je Luka Bonačić na jednoj utakmici stavio na poziciju zadnjeg veznog. U Varaždinu su ga stavljali na krilo, no u slabijim momčadima to znači da on mora igrati beka, jer se takve momčadi u pravilu brane veći dio utakmice. Žao mi je što nismo odlučili otići u Istru, vjerujem da bi se tamo razvijao o u pravom smjeru. Htio sam da napreduje u taktičkom smislu jer je Istra igrala napadački nogomet bez obzira na objektivan nedostatak kvalitete. Unatoč tome oni stalno stvaraju šanse i igraju otvoren napadački nogomet. U takvom bi sustavu napredovao. Da stvar bude gora, nudio sam ga i ostalim klubovima, no nitko nije reagirao na pravi način. Gotovo svi su rekli da to nije to. No iz ove perspektive, drago mi je što se priča razvila na ovaj način. Zapravo, mogu zahvaliti svima koji ga nisu htjeli – ističe Tomislav Živko, koji je Lisakoviča i doveo u Hrvatsku.
Nakon odlaska iz Hrvatske, Lisakovič se vratio u matični klub.
Muka se isplatila
– U 12 kola zabio sam 12 golova. Zanimanje su pokazali brojni ruski i turski klubovi. Lokomotiv se javio i nakon pregovora uspjeli smo se dogovoriti. Lokomotiv je bila moja velika želja. Posljednjih nekoliko godina to je jedan od najboljih ruskih klubova. Htio sam se okušati u jakom klubu. Nije lagano jer mi je u napadu konkurencija velika. Tu su Eder, koji je dao pogodak u finalu Eura kada je Portugal bio prvak, kao i standardni ruski reprezentativac Smolov, koji je prošlu polusezonu za Celtu iz Viga zabijao Realu i Barceloni – ističe Lisakovič.
Živko je o Lisakoviču otkrio još neke detalje.
– Posebna je to životna priča. Odrastao je bez roditelja, a odgojio ga je djed, koji je umro dok je Vitalij igrao u Varaždinu prošle godine. Nije mu bilo lako, nije igrao za neki novac ovdje, sve je to bila patnja i muka. Na kraju se isplatilo. Igra u vrhunskom klubu, standardni je igrač bjeloruske reprezentacije – zaključio je Živko.
Opet taj Dinamo nesto zeznuo, oj igore stidiš li se bar malo?