Rukometaši PPD Zagreba možda su potajno gajili nadu kako bi mogli pobijediti Vardar barem na domaćem parketu u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka. Opet, svi su redom znali da su šanse za prolaz u četvrtfinale jako male. Jer, Vardar je dvaput zaredom sudionik završnog turnira Lige prvaka, a 2017. godine ga je i osvojio. Skopljanci su četiri puta zaredom pobjednici SEHA Gazprom lige. Imaju puno, puno veći budžet od PPD Zagreba i oni su primjer kako se od jednog prosječnog malog kluba s Balkana dođe do europskog vrha.
Minus devet nije realno
A do vrha su došli zahvaljujući ruskom biznismenu Samsonenku koji je uložio golemi novac i koji je ne samo doveo niz velikih igračkih i trenerskih imena u Skoplje već je sagradio hotel i dvoranu koji će zauvijek ostati klubu na korištenje. Istina, Rus se s ovom sezonom potpuno povlači iz makedonskog rukometa pa se vrlo lako može dogoditi povratak Vardara tamo gdje je bio prije njegova dolaska.
Minus devet PPD Zagreba nije u ovom trenutku realna slika hrvatskog prvaka. Taj isti Vardar ove sezone su u Zagrebu pobijedili u SEHA Gazprom ligi, a u Skoplju su minimalno izgubili. No, dogodilo se to da je sve otišlo na stranu Vardara, od obrane vratara do bolje realizacije. Sve najgore što se može dogoditi jednoj momčadi u ovako ozbiljnoj utakmici, dogodilo se „plinarima“: loš dan vratara, puno promašaja i tehničkih pogrešaka, previše isključenja. Sve te manjkavosti Vardar je kažnjavao.
Svaka čast na svemu što su zagrebaši napravili do ove utakmice jer su u jakoj skupini sakupili dovoljan broj bodova za plasman među 16 najboljih, no da bi se napravio korak više, treba ne samo malo više sreće, već treba pravih igrača. A prave igrače ove sezone PPD Zagreb nema. Pogotovo ih nema u vanjskoj liniji. Sve momčadi koje se bore za završni turnir imaju po tri-četiri vrhunska šutera. Pogledajmo redom – PSG (Hansen, Sagosen, Remili), Szeged (Bodo, Maqueda, Balogh, Žitnikov), Flensburg (Rod, Lauge, Glandorf, Gottfridsson), Barcelona (Mem, Entrerrios, Palmarsson, Dolenec), Veszprém (Lekai, Nagy, Nenadić, Ilić, Mahe) i na kraju Vardar (Dissinger, Borozan, Kristopans, Karačić).
Kraljevstvo za šutera
Zagrebaši nikad nisu imali ovako slabu vanjsku liniju kao ove sezone. Jednostavno nemaju igrača koji bi se s desne ili lijeve strane digao i šutnuo sa sedam, osam metara. Bičanić, Potočnik, Sršen i Hrstić igrači su kojima treba prostor da upute kvalitetni šut. Ispada da su opasniji srednji vanjski (Jotić, Mrakovčić, Vlah, Vistorop) nego šuteri. I zato ako „plinari“ žele sljedeće sezone napraviti iskorak, morat će se pojačati na tim pozicijama. Potić i Karvatski, dva nova desna vanjska, mogli bi biti ti šuteri, ali to je premalo za četvrtfinale. Zadnji put kada je hrvatski prvak igrao dva četvrtfinala Lige prvaka, 2015. i 2016. godine, imao je dobre šutere – Mandalinića, Stepančića, Šebetića, Obranovića i Pavlovića...
Naravno, sve bi bilo puno lakše da PPD Zagreb ima nekog poput Emila Tedeschija, hrvatskog poduzetnika, osnivača i vlasnika Atlantic Grupe. No, Tedeschi je svoj privatni kapital uložio u sport koji on voli, košarku. Da je ta ista sredstva uložio u rukomet, PPD Zagreb bi već odavno bio prvak Europe. I dok se veliki europski klubovi busaju u prsa s velikim sponzorima, PPD Zagreb sretan je što njihovu kvalitetu prepoznaju mali sponzori bez kojih klub ne bi mogao normalno funkcionirati i redovno isplaćivati plaće igračima.
Branko Tamše, slovenski trener na klupi PPD Zagreba imat će sljedeće sezone težak posao. Opet, bit će mu lakše jer će krenuti s momčadi od početka. Sad je ipak došao na pola sezone i trebalo mu je vremena da pohvata sve konce i da pokuša neke svoje ideje realizirati u tako kratkom vremenu.
>> Pogledajte komentar naših novinara na igru rukometaša na SP-u
Problem rukometa je kao i košarke, jugoliga, koja još uvijek postoji iako je bivša država odavno propala. Kome je to još potrebno? Dok su nacionalne lige potpuno zapostavljene! Sramota. Tedesci i društvo financiraju srpsku košarku