Na današnji dan, prije 70 godina dogodilo se jedno od dva najveća iznenađenja u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava. Iznenađenje se dogodilo u finalu na prvom poslijeratnom prvenstvu, održanom u Brazilu. Zbog rata se SP nije igralo punih 12 godina, a trofej namijenjen svjetskom prvaku, potpredsjednik FIFA-e dr. Ottorino Barassi tijekom rata je sačuvao skrivajući ga ispod kreveta u kutiji za cipele.
Niti na četvrtom svjetskom prvenstvu nisu nastupile sve najbolje momčadi svijeta. Ovog puta nije bilo bojkota, no nastup zbog ratnih zločina nije dozvoljen Japancima i Njemačkoj. Na prvenstvo su se plasirali Indijci, ali su otkazali nastup jer im FIFA nije dozvolila da u skladu sa svojom tradicijom – zaigraju bosi! Dvostruki svjetski prvaci Talijani dugo su dvojili oko nastupa – zemlja je bila u vrlo teškoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata, no u konačnici su ipak otišli u Brazil i ispali u skupini, nakon pobjede nad Paragvajem i poraza od Švedske. Sudjelovala je i reprezentacija bivše Jugoslavije u kojoj je igralo deset Hrvata – Zlatko i Željko Čajkovski, Beara, Bobek, Broketa, Firm, Katnić, Radovniković, Vukas i Ivica Horvat koji je bio kapetan. Zanimljivo je da su od njih deset te godine za Partizan igrali Stjepan Bobek, Zlatko Čajkovski i Vladimir Firm.
Ovo je i jedino Svjetsko prvenstvo na kojem nije odigrano klasično finale. Naime, pobjednici grupa formirali su finalnu grupu od četiri momčadi, koje su igrale svaka sa svakom za prvaka svijeta. No, sve se poklopilo tako da je posljednji susret te grupe, onaj između Brazila i Urugvaja, bio i odlučujući za naslov prvaka. Mediji i publika već su danima ranije proglasili Brazil prvakom, na dan utakmice organiziran je spontani karneval na ulicama Rija, novine O Mundo su u prvom izdanju stavile fotografiju 'Seleçaa' uz naslov 'Ovo su svjetski prvaci!' Sve je bilo spremno za slavlje. Pred više od 200.000 gledatelja na najvećem svjetskom stadionu, Maracani u Rio de Janeiru, Brazilci su dugo vodili sa 1:0, no u završnici su Urugvajci golovima Schiaffina i Ghiggije došli do preokreta i šokirali prepun stadion i cijeli Brazil. Ovaj poraz dobio je i svoj termin - Maracanazo, što u slobodnom prijevodu s portugalskog znači 'Maracana debakl'. Koliko su svi bili u šoku svjedoči zbunjenost organizatora, koji su Urugvaju nakon utakmice zaboravili uručiti pobjednički pehar. Neki su toliko teško prihvatili poraz da su počinili samoubojstvo, a od tog trenutka Brazil je promijenio boje dresova u sadašnje žuto-plave, jer su smatrali da je tadašnja bijela bila ureknuta. Golman Barbosa nakon godina izolacije 1994. godine htio je posjetiti brazilski kamp na SP-u u SAD-u, no tadašnji izbornik Zagallo, zbog praznovjerja, mu je zabranio u strahu da će donijeti lošu sreću.
Englezi su 1950. Prvi put nastupili na SP-u jer prije rata nisu željeli igrati. Imali su svoje mišljenje – mi smo „kolijevka nogometa“ i kvalitetniji smo od svih ostalih. Na kraju su doživjeli blamažu jer su pobijeđeni od SAD-a sa 1:0. U vrijeme bez Interneta i izravnih televizijskih prijenosa, jednom je engleskom novinskom uredniku bilo tako nevjerojatno da bi njihovi slavni nogometaši izgubili od američkih amatera da je mislio kako je riječ o pogrešci u brzojavu i objavio kako je Engleska pobijedila sa 10:1. Drugi dan mu je uručen otkaz.
