Mjesec dana prošlo je od predstavljanja novog predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića, mjesec dana u kojima se sastao s mnogim važnim i odgovornim osobama, kako u Hajduku, tako i u Splitu i u Savezu. Danas je dao intervju okupljenim novinarima u Splitu nakon ne baš toliko čestog pojavljivanja u medijima.
Jeste li zadovoljni s učinjenim u prvih 30 dana?
- O tome bi drugi trebali govoriti, a ne ja. Što se mene tiče, meni je najvažnije da sam bio svoj, a to su mi potvrdili i moji bližnji. Možda je nekima moj nastup bio iznenađenje, i oni će se morati naviknuti na način rada i komunikaciju. Ako baš moram o rezultatima, recimo da još ništa nisam napravio. Nogometnim rječnikom, tek smo se okupili, nismo još ni na zagrijavane izašli. Rekao sam što mislim i tek će se vidjeti je li ono što sam govorio vjerodostojno i autentično i što stoji iza toga.
Možete li pokrenuti Hajduk?
- U Hajduku se na jednom mjestu pokazuje moje iskustvo iz poduzetništva i sporta i moja emocija. Što se tiče energije, iskustva i sportskog puta ja sam u najboljim godinama, ovo bi trebao biti moj maksimum. Već 26 godina sam poduzetnik, 13 godina sam u sportu, četiri godine bio sam predsjednik i dopredsjednik...
Koliko je razlike u vođenju Juga i Hajduka?
- Sve što sam napravio s poduzetničke strane, napravio sam zbog obitelji, a sa sportske strane zbog Juga. Jug je institucija, preko Juga sam i došao u Hajduk, a Jugov moto "diskretno i moćno" ću pokušati preslikati i na Hajduk.
Možete li otkriti detalje rastanka s Mariom Stanićem i Ivanom Kepčijom?
- Oni nisu vidjeli sebe u načinu i dinamici rada koji sam im predstavio. O bivšima sve najbolje, tako i njima dvojici želim svako dobro i u životu i u nogometu. Ono što je jako važno je da nema repova i negativnih konotacija nakon razlaza.
Hoće li se vaš prethodnik Marin Brbić vratiti u klub, kao što se to dade iščitati iz nekih vaših izjava?
- Za mene osobno bi bilo dobro da je on tu, ali za mene kao predsjednika Hajduka ne bi. I on se mora odmoriti od Hajduka, a i Hajduk od njega. Iz ovih mojih riječi važno je da se shvati kako neću donositi odluke koje su za mene dobre, nego koje su dobre za Hajduk.
Kakve su bile prve reakcije obitelji, prijatelja, rodbine na preuzimanje Hajduka?
- Na dan inauguracije primio sam preko 750 poruka i na svaku sam odgovorio. Trebalo mi je tri dana, prsti su me zaboljeli... Naravno da više to neću moći i da moram mijenjati način komunikacije jer takav opseg komunikacije je nemoguće zadržati.
Dojam je da ste se dobro snašli na funkciji?
- Ja ne volim da mi je dobro, da mi je ugodno, jer iz te ugode ide opuštenost, iz opuštenosti komfor, a iz komfora pogreške. Volim tenzije, one iz mene izvlače ono najbolje, moj stil je "veliki broj okretaja". U poduzetništvu sam navikao donositi odluke, a što se tiče Hajduka, jako puno mi je pomoglo onih prvih šest mjeseci da upoznam veličinu i značaj Hajduka, kao i srce Hajduka, ljude koji žive i rade tu svaki dan.
Najviše pozornosti javnosti izazvao je sastanak s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom. Je li pružena vaša ruka pomirenja?
- Hajduk nikad nije bio problem, a trudimo se da budemo rješenje. Nije se radilo ni o nikakvom pomirenju, jer po meni mi ne trebamo ni biti posvađeni. Mislim da moramo razgovarati, a slagati se i ne moramo. Pokazali smo inicijativu i jedan drugačiji smjer. Sada su HNS i predsjednik Šuker na potezu.
Je li vam Šuker potvrdio da će HNS financirati travnjak na Poljudu?
- Da, na Poljudu će se u siječnju postaviti hibridni travnjak. To je najbolji termin jer mi igramo prvu utakmicu 30. siječnja, a reprezentacija dolazi u ožujku. Dogovoreno je da se hibridni travnjak postavi i na pomoćni teren, ali za godinu dana, tako bi reprezentacija mogla i trenirati na Poljudu, a ne samo igrati.
Jeste li u razgovoru pretresli sedam zahtjeva Hajduka koji su ranije postavljani kao uvjet povratka reprezentacije na Poljud?
- Bilo je puno više od sedam tema i sada su oni na potezu. Ja ću se uskoro naći s predsjednikom ŽNS Markom Ercegom, ali i svima onima koji imaju drugačiji pogled na funkcioniranje našeg županijskog saveza. Želim čuti konstruktivna mišljenja, kako vide razvoj nogometa, i tko sve vidi Hajduka kao nositelja kvalitete. Ako ne uspijemo u matičnom Savezu, onda je očito da mi nismo ti...
Zašto ste napustili gotovo polustoljetnu tradiciju izdavanja klupskog kalendara?
- Zbog toga što bih volio da se onih 20.000 koji vješaju kalendar Hajduka u svojoj kuhinji, u svom uredu, u svojoj garaži... ljute na mene i Hajduk što ga nema. Jer ta njihova ljutnja je emocija koje će doći i do nas, koja će biti pokretačka energija. Prije mjesec dana smo bili ravnodušni, a to je nagore. Slikamo se, izdamo kalendar i sve je dobro. E nije! Uostalom, zakinuo sam i sebe, i ja sam trebao sjediti do Bore Primorca i imao bih uspomenu za cijeli život. Ali kao što sam rekao, ne donosim ja odluke zbog sebe, nego zbog Hajduka. Želim da se svi u klubu bavimo onim što je najvažnije, a ne kalendarima i sličnim stvarima. Da shvate da smo mi peti. Ej, peti... A što se tiče kalendara, pa svjestan sam ja koliko on znači našim navijačima, nekima je problem kad promijenimo format jer moraju bojati zid, a kamo li kad ga nema. Ispada da je veći problem to što nema kalendara nego što sam se našao sa Šukerom, a to nije dobro.
Kako ocjenjujete sastanke s veteranima, Našim Hajdukom, Torcidom i gradom Splitom?
- Otvoreno smo pričali, dotakli smo se svih tema, i vjerujem da možemo Hajduk vratiti tako gdje mu je mjesto. Jedino što je nakon sastanka s gradom izašla informacija o 71 milijun kuna kojima je grad financirao Hajduk, a koju ja nisam baš razumio. Grad financira Akademiju s 5 milijuna kuna godišnje, a za ostatak novca koji se spominje neka vam pojasni gradonačelnik. Jasno mi je da mi ulazimo u izbornu godinu i bilo bi dobro da se klub drži podalje od politike i lokalne problematike. Ja ću se posebno truditi da se i ja, i pogotovo Hajduk, držimo daleko od predizbornih kampanja. Nisam član nijedne stranke, niti to planiram biti ako me ova pamet posluži, a vjerujem da takav treba ostati i Hajduk - distanciran od politike.
Je li vas bilo tko od gore spomenutih zvao zbog sastanka s Davorom Šukerom?
- Nitko me nije zvao po niti jednom pitanju, ni NH, ni NO, ni Torcida. Imam potpunu samostalnost i neovisnost. To sam uostalom i očekivao, da mi se nitko ne upliće u rad.
Kako Hajduk stoji financijski?
- Mi moramo svaki mjesec osigurati 286 dohodaka. Od toga je 87 zaposlenika radne zajednice, 39 je profesionalnih ugovora igrača, a imamo i 87 stipendista. Ostalo su treneri, oni koji rade preko ugovoru o djelu...
Kako se kriza odražava na prihode i rashode?
- U 2019. godini imali smo prihod od 173.9 milijuna kuna, a ove godine očekujemo prihod od oko 100 milijuna kuna. Razlika je u izostanku transfera. Prihod od ulaznica u 2019. bio je 8 milijuna kuna, a u ovoj 3.3 milijuna kuna. Još smo uprihodili 15 milijuna kuna od sponzora, i 8 milijuna kuna od Uefe.
Rekli ste u nastupnom govoru da imate osigurane plaće za dva mjeseca?
- Tako je, moje je da osiguram financije za dalje. Od mene nikad nećete čuti da to mora netko drugi. Ne, to je posao predsjednika i ja ću ga i obaviti. Moj cilj je da okončamo sezonu bez prodaje Marija Vuškovića, prodat ćemo ga jedno ako dobijemo iznos koji nije ni logično ni poslovno odbiti.
Koliki je realna i održiv proračun Hajduka?
- Smatram da je to oko 10-ak milijuna eura i da se on mora pokrivati prihodima, uz minimalnu prodaju od 1-2 milijuna eura. To je održivo i realno u postojećim okvirima. Vidjeli smo u proteklom razdoblju da nam visoki budžet nije ništa garantirao i donio. Naravno, ako se dogodi Europa da će i transferi bujati i da će troškovi i budžet rasti...
Je li previše 39 igrača pod profesionalnim ugovorima?
- Imam svoje mišljenje, ali dajte da prije nego vam ga iznesem to iskomentiram tamo gdje treba. Ne morate biti u Hajduku i oko njega, pa ni u nogometu, da zaključite da je nelogično da mi u ovakvoj situaciji i s ovakvim rezultatima moramo podijeliti 286 plaća.
Jeste li počeli vraćati igračima 40% uskraćenih plaća zbog korone?
- Svi su dobili prvu ratu na zadnjoj plaći i taj proces će završiti u travnju.
Je li jedna od opcija financiranja i kredit?
- Sve opcije koje su predsjedniku uprave na raspolaganju su opcija, ali morate znati da za kredit treba osigurati i kolateral, a mi imovinu nemamo.
U javnosti i dijelu medija se dosta špekulira o tome da Mijo Caktaš odbija smanjiti ugovor, a njegov manager tvrdi da mu smanjenje nije ponudila ni prošla uprava, a ni vi?
- Mijo je naš kapetan i dobit će pažnju koju zaslužuje. On ima moje simpatije i naklonost, ali to ne znači da će biti u sastavu ako ne potpiše bitno smanjeni ugovor. I to vrijedi za sve... Istina je da se ja nisam još uvijek sastao ni s njim, ni njegovim zastupnikom, niti da sam mu ponudio novi ugovor. U ovih 30 dana pročitao sam o puno sastanaka na kojima nisam bio.
Kakvog trenera želite na klupi Hajduka?
- Treba mi pošten, karakteran, pobjednik, s većim ovlastima i preuzimanjem odgovornosti, da se ne skriva, da on zna tko mu je predsjednik, ali i da zna da mu taj predsjednik čuva leđa. Za osvajanje trofeja ključna je relacija predsjednik - trener, to je ključna vertikala.
Kad će doći takav?
- Pa kad ga nađem. Uostalom, takvoga imamo u Bori Primorcu.
Nije li logično da najprije izaberete sportskog direktora, pa da on bira trenera?
- Po mom iskustvu sportski direktor predlaže trenera u odnosu na postojeći igrački kadar, a indirektno i na sebe, a ja tražim trenera za Hajduk, koji i ne mora biti po mom guštu, ali ja moram vjerovati u njega. Trebamo dugoročno rješenje, trenera koji će se boriti za prvo mjesto, da svake godine zapne što više. Takva osoba treba i meni, i Hajduku, trener koga će klub i predsjednik moći istrpjeti na duže staze. Takav nam treba i takvoga tražimo.
Je li to Matjaž Kek i je li on vaš prvi izbor?
- Znate kako sam ja funkcionirao i kako funkcioniram, da sam se našao s njim ne bi vam to rekao. Ja sam diskretan, čak ni prijateljima, obitelji i ljudima iz kluba ne govorim sve. To što svi žele Keka ne znači da je on moj izbor, a hoće li on biti taj, to ćete vidjeti.
Je li opcija da Boro Primorac ostane na duže vrijeme na klupi?
- Naravno da je, ali ja bih volio da on bude bliže meni. Po svemu što sam kazao za profil budućeg trenera, on može biti taj, a hoće li biti, bit će do iduće utakmice. Nakon Slaven Belupa pitao me jesam li na klupi i za Lokomotivu i ja sam mu potvrdio da je. I tako me pita nakon svake utakmice i ja mu uvijek potvrdim. A tako će biti i kad me nakon zadnje utakmice pita za pripreme. On time pokazuje i poštovanje i predanost klubu, a ja ga vidim ili jedan korak natrag, u Akademiji gdje je i radio, ili korak naprijed, bliže meni. Ne bi ga volio potrošiti jer se uz njega osjećam odlično, on je dobar za mene, izvrstan, ali moram vidjeti je li dobar i za Hajduk u naredne četiri godine...
Je li po vama druga momčad Hajduka opravdala postojanje?
- Do kraja prvenstva ćemo odlučiti što s njima. Volio bi da me uvjere da je toliki broj igrača, preko 10 milijuna kuna troška, i trener koga nitko ne spominje i ne vidi u kombinacijama za trenera prve momčadi opravdano. Boro se slaže da se iz juniora može direktno u seniore, a pogotovo ako Savez odluči da druge momčadi idu u Treću ligu. Sama činjenica da razmišljamo o ukidanju druge momčadi dovoljno govorio o mišljenju koje imamo o tom projektu.
Što će biti s igračima?
- Svi se oni kriju iza dresa Hajduka, dobro im je, tu su, u Hajduku, a da igraju u Solinu morali bi se dokazati, kao što se dokazao Stanko Jurić u Dugopolju. Spominjali ste kalendar, lani su htjeli i oni kalendar. Kalendar druge momčadi Hajduka!?
Kakva su vam iskustva s menadžerima?
- Ne mogu shvatiti koncept promocije djece koje neki roditelji i menadžeri guraju u određenim novinama i portalima. Samo još fali da uz tekst piše "sponzorirani sadržaj"... Razlikujem dvije vrste menadžera, domaće, splitske, koji žive tu i znaju što je Hajduk, koji vide širu sliku i znaju cijeli proces sazrijevanja i što znači Hajduk djetetu. S druge strane imate ove sa strane koji gledaju dijete kroz prizmu zarade, iskrivljuju sliku roditeljima... Vjerujte mi da ćemo mi jasno iskomunicirati sve pritiske ako ih bude, i ako neko dijete ne želi potpisati prvi ugovor s Hajdukom. Neki roditelji žele prvim ugovorom s Hajdukom riješiti djetetovu egzistenciju, a to ne ide, egzistencija se rješava u inozemstvu.
Koji su vam daljnji koraci?
- Dva su izazova ispred mene. Na proljeće ćemo biti konkurentni i stabilniji i to će raznorazni faktori željeti poremetiti. Tome se moramo othrvati, moramo probiti tu opnu, da smo i mi konkurentni, da bude normalno da smo gore. Drugi je izazov kad osvojimo nešto, tada treba najviše zapeti da se to ponovi, da nam je to postane normalno, da u narednih deset godina Hajduk bude moćan i da se bori za trofeje. Moj je plan i to napraviti, a hoću li uspjeti... Naš cilj nije osvojiti trofej, to će se prije ili kasnije dogoditi, naš cilj je ponavljati, da odemo do kraja u svim natjecanjima. Znam da i mene čekaju podmetanja i prepreke, mnogi će čekati da se poskliznem ili umorim...
Možete li nam otkriti kako planirate dodatno homogenizirati ljude u klubu?
- Naša humanitarna udruga Bilo srce bit će ojačana veteranima i još nekim ljudima i postat će nositelj svih naših akcija. U 110 godini kluba planiramo 110 humanitarnih akcija, a sve ostale projekte ćemo staviti u stanje hibernacije, dok opet ne budemo tamo gdje nam je mjesto. Za sada su i dvije kadrovske promjene, direktorica marketinga Julija Hrstić će voditi našu sestrinsku tvrtku Naprid bili koja brine o prodaji, a njen dio posla u marketingu preuzet će Duje Biuk koji vodi i odnose s javnošću.
Jedan od važnih projekata je projekt izgradnje kampa. Kad je planiran završetak?
- U sljedeće dvije godine predstoji nam izrada projektne dokumentacije i prijave za EU fondove, odnosno izvore financiranja. Nakon toga "tko živ tko mrtav", osoba koju ću imenovati članom svoje uprave vodit će o tome računa, no težit ćemo da se kamp izgradi i stavi u funkciju u četiri godine.
Zbog čega ste odbili pozive medija za intervju?
- I onako se puno pojavljujem u medijima, a to nije dobro. Po meni se predsjednik Hajduka treba pojaviti samo kad ima nešto za reći. Kad je dobro, ne moram se ni pojavljivati, i nadam se da ću se što manje pojavljivati u buduće - zaključio je Jakobušić.
Ništa od toga