Tomo Šokota (37) opet igra u Dinamu i zabija golove. Doduše, ne u onom velikom Dinamu – odlučio je pomoći dečkima u futsal klubu Dinamo. Ne samo zbog nogometa već tim klubom žele prikazati kako jedan sportski klub može funkcionirati da svi budu zadovoljni, da se za klub može navijati na pravi način. Šokota se, eto, reaktivirao.
Nevjerojatna organizacija
– Da, tko bi rekao. Ali, na određeni način to mi je ostvarenje sna. Svi smo uvijek pričali i željeli vratiti se u naš Dinamo, opet igrati, veseliti se. Nažalost, svi koji su se vraćali u Maksimir, taj san nisu ostvarili, na kraju su morali otići, otjerani su. Ja svoj san sad ispunjavam, ali s futsalom. Uživam, igram pred svojim navijačima, osjećaš da te ljudi vole, podržavaju i zahvalan sam dečkima koji su sve to organizirali i pozvali me da budem dio toga i ispunim si san koji nisam uspio ostvariti u velikom nogometu – pričao nam je Šokota.
No, nije baš da nije, prije odlaska u Portugal doživio je mnogo toga lijepoga u Dinamu, i navijanja i punih tribina...
– Jesam, ali problem je bio što u tom klubu uvijek nešto nije "štimalo", ni s navijačima, uvijek je nešto bilo "protiv", Canjuga, Tuđman, sada Mamić. Utakmica protiv Partizana bila je jedina gdje smo svi bili jedinstveni, ali to je došlo iz nekih drugih pobuda. Osim na toj utakmici, nikad se nisu svi veselili, skakali na glavu, navijali. A to sad osjećam na futsalu, svi su veseli, svi s tobom. Kad sam se vratio u Maksimir, došao sam u Mamićevo vrijeme. I odemo u Udine, tamo nas naši navijači gađaju. Ništa mi nije bilo jasno, danas znam da je to bilo zbog Mamića.
I kako je igrati futsal?
– Nije lako, priključio sam se prije mjesec dana. Dečki su me sjajno primili, malo mi gledaju kroz prste, mogu trenirati kad se dobro osjećam. I dok god ću moći pomoći, pomagat ću. Posljednju smo odigrali 2:2 i nije lako igrati, to su mladi dečki, čvrsto se postavljaju, trče, a ja više nisam u punom treningu.
Koliko se trenira?
– U pripremnom dijelu tri-četiri puta tjedno, sad kad je počelo prvenstvo, dvaput-triput tjedno.
Dinamo futsal je u drugoj ligi, ambicije sežu do prve lige.
– Krenulo se ambiciozno. Iznenadilo me kako je sve organizirano, imamo opremu kakvu nisam imao ni u jednom klubu, u nekim restoranima imamo otvoreni račun da možemo ići jesti. Ugodno sam iznenađen i to me gura da radim još više na sebi i angažiram se.
Jeste li zvijezda?
– Nisam, vidim da me dečki poštuju, ali ja želim biti samo kao oni, veseliti se punoj tribini i pomoći koliko mogu.
Planirate li "uhapsiti" još nekog igrača velikog nogometa?
– Antonio Franja će nam pomoći, a nagovaraju Igora Bišćana. Igor je dosta u tom tenisu i problem je što on inzistira da igra u napadu. Ako on bude igrao u napadu, onda je neću igrati. Cijeli život igra stopera, sad bi u napad, ha-ha-ha! On veli da je on Bokšić, ma daj molim te. Zezamo se stalno na taj račun.
Šokota ne igra tenis, ali se zato bavi ribolovom.
– E tu sam stvarno skroz "unutra". Svako slobodno vrijeme odem na dva-tri dana, to mi je uz nogomet najdraže. Ide mi dobro, imam društvo pa u nekoliko dana lovimo sve što se može, vratimo se doma i napunimo hladnjake pa roštiljamo kad imamo vremena.
Ribičija i škola
Najveći ulov je gof od 34 kilograma?
– Bilo je dobrih ulova, gofova i tuna i sve što je dopušteno, ali taj gof je broj jedan. Uh, kakva je to borba s ribom, adrenalin ti skoči, ali je i sjajna antistres terapija.
Osim nogometa i "fishinga" Tomo je krenuo i u školu.
– Da, odlučio sam se školovati, idem u poslovnu školu Libertas, na sportski menadžment. Završio sam opću gimnaziju, a kako mi je počela profesionalna karijera, nisam se usmjerio ni na što pa sad želim nešto napraviti. Sad imam nekakvo životno iskustvo, a ovo mi je nadogradnja, zanima me to, ima veze i s turizmom, a imam neke projekte na moru.
Pratite li Dinamo?
– Pratim, pratili ste i vi ono što smo pokušavali nas četvorica, ovaj futsal je primjer toga što smo željeli i u maksimirskom klubu. To je jedini način da se Dinamo spasi, da ne bude "Tuđmana, Canjuge, Mamića". Kad-tad, to će se dogoditi, a ja sam ponosan na sve napravljeno, četiri mjeseca smo radili i pokazali smo što želimo, kako svima, tako, nadam se, i ljudima koji vode klub.
>>Ovo je čista ljubav, navijačka strast ne može se kupiti novcem!
>>Boysi opet napravili spektakl, Futsal Dinamo uvjerljivo slavio
Nisi se bunio kad su ti Tuđman,Canjuga i Mamić trpali dzepove miljama maraka. Zakaj nisi zabijao kad si se vratio u Dinamo? Nisi mogao u Zagorju pretrcati stokilaša,ali si uredno uzimao lovu i na kraju bez srama odstetu od skororo milju eura. Pravi dinamovac.